Pravopis crnogorskog jezika i rječnik, Beleške od Srpski jezik

Preuzmite Pravopis crnogorskog jezika i rječnik i više Beleške u PDF od Srpski jezik samo na Docsity! 2 2 Črna Gora Monistarstuo erosujete nauke PRAVOPIS CRNOGORSKOGA JEZIKA I RJEČNIK CRNOGORSKOGA JEZIKA (pravopisni rječnik) 2009 PODGORICA SADRŽAJ SADRŽAL................ RIJEČ PRIREĐIVAČA. PRVI DIO: PRAVOPISNA PRAVILA. I_PISMA 000000 IL VELIKA I MALA POČETNA SLOVA. IIL SASTAVLJENO I RASTAVLJENO PISANJE RIJEČI IV. RASTA VLJANJE I PRENOŠENJE RIJEČI U NAREDNI RED V. SKRAČENICE, 00000 VL PISANJE RIJEČI STRANOGA PORIJEKLA VIL CRNOGORSKA (IDDJEKAVICA. VIIL FONEMI Ć, Đ, $, 2... IX. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI X. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE. XL_GUBLJENJE SUGLASNIKA. XIL PRELAZAK LU O... XIIL. ALTERNACIJE SUGLASNIKA K/G/ XIV. NEPOSTOJANO A. XV. JOTOVANJE........ XVI. REČENIČNI ZNACI. XVI. PRAVOPISNI ZNACI ...... DRUGI DIO: PRAVOPISNI RJEČNI /ŠTK/G/H : C/ZIS. PREDGOVOR Sticanje državne nezavisnosti i donošenje novoga Ustava kojim se crnogorski jezik definiše kao službeni jezik u Crnoj Gori uslovili su potrebu izrade novoga pravopisa crnogorskoga jezika kao obaveznog na nivou države. Dosadašnji pravopisi koji su bili službeni u Crnoj Gori nijesu uvažavali opštecrnogorske jezičke osobitosti, Kao što ih nije uvažavala ni nekadašnja srpskohrvatska standardnojezička norma. Kako se u crnogorskome jeziku mogu izdvojiti tri sloja: 1. opšteštokavski jezički sloj (koji je zajednički bosanskome, crnogorskom, hrvatskome i srpskom jeziku), 2. opštecrnogorski (koine) jezički sloj (zajednički svim crnogorskim govornim predstavnicima), 3. dijalektalne jezičke osobine (koje se tiču crnogorskih mjesnih govora), mi smo kodifikovali sve osobine savremenoga crnogorskoga jezika koje pripadaju prvom i drugom sloju. I u tome je bitna razlika između ovoga i dosadašnjih zvaničnih pravopisa u Crnoj Gori koji su osobine iz drugoga sloja tretirali kao dijalektalne. Praksa je pokazala da je u Crnoj Gori, i pored nametnutih atipičnih oblika kao obaveznih u službenoj komunikaciji, ortoepija ipak pobijedila ortografiju. Samim tim, svi preživjeli oblici, Kao što su recimo produkti tzv. jekavskoga jotovanja, novom crnogorskom normom kodifikovani su kao obavezni. Crnogorski govori spadaju među dobro izučene govore u slavističkome svijetu, a to je izuzetno važan olakšavajući faktor za kodifikaciju naših markantnih jezičkih obilježja. Ti govori počeli su se proučavati još od polovine XIX vijeka i njihovo izučavanje nastavljeno je do naših dana. Proučavaoci crnogorskih govora publikovali su u svojim monografijama i studijama obilje jezičkoga materijala, koje je, između ostaloga, poslužilo i kao osnov u izradi ovoga pravopisa. Kako je crnogorski jezik naddijalektalnog tipa, prilikom njegove kodifikacije lako je bilo izvršiti selekciju dijalektalnih i normativnih oblika. Crnogorski književni jezik tradicionalno se razvijao na narodnim osnovama i kao takav dosegao vrhunce u pisanoj riječi već na početku XIX vijeka. O spontanome uvođenju narodnoga jezika u književnost rječito govori i zalaganje za narodni jezik Ivana Antuna Nenadića 1768. godine. Kako se u savremenoj normativistici smatra da govorni uzus treba da bude jedan od osnovnih modela u jezičkoj standardizaciji, glavna načela postavljena u priručniku Pi Zao sto zboriš (CDNK, Podgorica, 1993) Vojislava Nikčevića: 1. Piši kao Što zboriš, a čitaj kako je napisano\, 2. Drži se upotrebne norme crnogorske , općene pravilnosti1i 3. Tuđe piši kao svoja smatrali smo u potpunosti validnim i iskoristili smo ih kao polazišnu osnovu za ovaj pravopis. Ta načela verifikovana su i od uglednih lingvističkih imena na međunarodnome naučnom skupu Nowma i kodifikacija crnogorskoga jezika (Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje, Cetinje, 2005). Pravopis crnogorskoga jezika uwažio je dosadašnju crnogorsku pravopisnu tradiciju i usvojio samo najnužnije inovacije kako se ne bi naišlo na otpor od strane njegovih korisnika. Svojim rješenjima on se uklapa u crnogorsku pisanu tradiciju, ali isto tako uvažava i savremeno stanje kao i one oblike koji su produkt jezičkoga razvoja (bilo da je riječ o spontanome jezičkom razvoju bilo o planskome preusmjeravanju razvojnoga toka crnogorskog jezika). Takođe, sve jezičke osobine koje su preživjele dugo nametanu tuđu standardnojezičku normu i, kao takve, i dalje ostale markantan dio savremenoga crnogorskog jezika ovđe su obuhvaćene kao standardne. Prilikom izrade ovoga pravopisa držali smo se rješenja iz Pravapisa srpskohrvatskog književnog jezika (MS-MH, Novi Sad - Zagreb, 1960), kako bismo olakšali njegovu upotrebu korisnicima koji su se posljednjih pedesetak godina pridržavali toga pravopisa kao službenog. Stoga u odnosu na pravopis o kome je riječ u ovome nije promijenjeno ništa što se nije moralo mijenjati. Osim toga uzeli smo u obzir i najbolja rješenja iz Praopisa bosanskoga jezika Senahida Hallovića (Preporod, Sarajevo, 1996), Pravopisa crnogorskoga jezika Vojislava P. Nikčevića (Crnogorski PEN centar, Cetinje, 1997), Pravopisa hrvatskoga jezika Lade Badurine, Ivana Markovića i Krešimira Mićanovića (Matica hrvatska, Zagreb, 2007) i Pravopisa srpskoga jezika R. Simića, Ž Stanojčića, B. Ostojića, B. Ćorića i M. Kovačevića (Unireks, Nikšić - Beograd, 1993), naročito u dijelu koji se tiče opšte (štokavske) norme, dok smo rješenja za posebnu crnogorsku standardnojezičku normu usklađivali s našom pravopisnom tradicijom, ali i sa savremenim uzusom. Iako prevelika fleksibilnost u pravopisima može biti nepoželjna, jer nerijetko vodi pravopisnoj anarhiji, sadašnje društvene okolnosti u Crnoj Gori nametnule su potrebu normiranja izvjesnoga broja dubletnih i alternativnih oblika koji kao takvi zaista funkcionišu u savremenoj crnogorskoj pisanoj i govornoj praksi. Kad su u pitanju takvi normativni oblici koji dubletno funkcionišu u savremenom jeziku, treba primat davati onima što su autohtoni i koji predstavljaju naše prepoznatljivo jezičko obilježje ne bi li se kao takvi zadržali. Međutim, mogućnost upotrebe i jednih i drugih oblika kao normativnih stvoriće uslove da se spontanim jezičkim razvojem do donošenja narednoga pravopisa uvidi koji će od tih dubleta nastaviti da funkcionišu, a koji će pripasti istoriji crnogorskoga jezika. Ovaj pravopis zasnovan je na sljedećim pravopisnim načelima: 1 Model za crnogorsku standardnojezičku normu je zajednički, opšti (koine) jezički sloj koji pripada svim autohtonim crnogorskim građanima. 2. Ovim pravopisom će se u Crnoj Gori poštovati pravilo: P4 Zao što zboriš, a čitaj kako je napisana. (O tome će se načelu govoriti kada bude trebalo opisati ortoepiju crngoroskog standardnog jezika. U to se uključuje i tačka 5.) 3. Ijekavica je normativna, u skladu s crnogorskom tradicijom i savremenom upotrebom. 4. Opštecrnogorski fonemi 4 Ž “i $ nastali jekavskim jotovanjem, dio su crnogorske standardnojezičke norme. Glasovi i $ imaće svoje grafeme (u azbuci i abecedi). 5. Kodifikovaće se standardni crnogorski četvoroakcenatski sistem sa dužinama. Ti će se problemi riješiti u opisu ortoepije standardnog crnogorskog jezika. 6. Pravobisom emogorskoga jezika neće se sprovoditi jezička arhaizacija niti će se njime normirati lokalizmi, dijalektizmi i provincijalizmi, koji su izvan opšte savremene upotrebe u Crnoj Gori. 7. U svemu ostalome, osim ako drukčije ne nalaže savremena crnogorska jezička praksa, neće se odstupati od Pravapisa srpskohrvatskoga Znjiženova jezika (MS-MH, 1960), koji je do sada bio u upotrebi u Crnoj Gori. 8. U primjerima tipa disa, sera i slično (u skladu s tačkom 7 u Pravopisnim pravilima, odjeljak Pisma) s je leksičke prirode. Zato se stavlja u popis samostalnih glasova (fonema) crnogorskoga fonološkog sistema. 9. Kada je riječ o odnosu fonema i grafema, treba razlikovati foneme $ , 3 , /i #i grafeme dž đ lji nj u latinici. Sadašnja pravopisna neujednačenost u Crnoj Gori sama po sebi dovoljno je jasan pokazatelj neophodnosti donošenja novoga pravopisa. Zajedničku pravopisnu normu u okviru tzv. srpskohrvatskoga jezika najprije su napuštili Hrvati, zatim Srbi i naposljetku Bošnjaci. Naša namjera nije uvođenje bilo kakvih bespotrebnih radikalnih promjena. Trudili smo se da pravopisna pravila budu kratka, precizna i jasna, a podrobnija objašnjenja data su samo u slučajevima koji se bitnije razlikuju od dosadašnjih pravopisnih rješenja. Takođe, smatrali smo nemogućim povratak nekim starijim periodima jezičkoga razvoja, pa smo se stoga bazirali samo na osobinama iz savremenoga crnogorskoga jezika i potrudili se da za njih utvrdimo što je moguće bolja pravopisna rješenja. Koliko su ona zaista dobra, pokazaće njihova upotreba. PRVI DIO: PRAVOPISNA PRAVILA II. VELIKA I MALA POČETNA SLOVA 10. 11 12. 13. 14 Velikim početnim slovom pišu se jednočlana i višečlana lična imena, prezimena, nadimci i atributi koji su sastavni dio imena: Marko, Vojisla, Balša, Stefan, Pavle. Ivo, Marija, Milica, Aleksandra, Jovićević Petrović. Kusovac, Kustudić Brajović Mijušković Lekić Pulević Osmanagić Masa, Mika Zeko Medo, Petar Pri Vladimir Dudljanski, Petar Cetinjski, Ričard Lalje Sre, Plinije Mlađi i sl. Napomena: Odredbeni djelovi uz strana prezimena pišu se velikim početnim slovom ukoliko se ime izostavlja, npr.: Ferdinand de Sosir ali De Sosir, Leonardo da Vinći ali Da Vinći, Šarl de Ga ali De Gal. Ako zajedničke imenice stoje u službi vlastitoga imena, pišu se velikim početnim slovom: Ne Vladiko, ako boga znadeš! Godine 1918. Kralj je zbačen s prijestola, Ako je vlastito ime u funkciji kojom se ne označava ime određene ličnosti, onda se ono piše malim početnim slovom: Jord (automobil) : Ford (vlastito ime); rezdeen (uređaj) : Renteen (vlastito ime); &wlon (jedinica mjere) : Kulon (vlastito ime), arapin (vrsta konja) : Araptn (etnik) 1 sl. Velikim početnim slovom piše se prva riječ u rečenici: Položio sam vozački ispit! Sljedeće nečelje putujemo u Ameriku. Dođite nam opet Imena božanstava, svetaca, mitoloških bića i sl. pišu se velikim početnim slovom, bilo kad je riječ o monoteističkim bilo o politeističkim božanstvima: Zeus, Mars, Peru, Vena, Afrodita, Palada, Jebova, Alah, Isus Muhamed, Isus Hrist Buda, Luajer Duh Sveti, Sveti Petar Cetinjski, Sveta Trojica, Gospa Manija, Blažena Ozana, Minotanr, Pegaz, Herkul i sl. Ako se imenica 202 upotrebljava kao zajednička, piše se malim početnim slovom. Samim tim, ona se u množini uvijek piše malim početnim slovom. Npr.: Oni su poštovali boga Zevsa Grčki bogovi stanovali su na Olimpu. Monoteisti vjeruju u jednoga boga. Slavili su boga Sunca. Kad se imenicom 2og ukazuje na jednoga određenog boga, onda se ona piše velikim početnim slovom: Hrist se tada obrati Bogu. Papa je izaslanik Boga. U islamskom svijetu nema likovnih predstava Boga. Zajedničke imenice kojima se označava zanimanje ili titula pišu se malim početnim slovom, osim u slučaju koji je opisan u tački 10. Npr.: kralj Nikola, vladika Dando Omer-paša Latas, Mahmut-paša Bušatlija, serdar ŠEmjo Kusovao pop Milo i sl 10 15. 16. 17. 18. 19. Velikim početnim slovom pišu se i vlastita imena životinja, građevinskih objekata i sl. Npr.: Šarac Jabučilo, Lesi,. Džeki, Četalj Zekna Šandja, Mrkulja, Sivonja, Bijelka; Kraljičin most, Vezirov most Latinska ćuprija, Fladžijin most Banja Lijepa Kata, Sahat-kula Cueva Sveta Đorđa Džamija Osmanaoića i sl. Ako se pak tim nazivima može označiti bilo koja životinja ili bilo koje zdanje, onda oni prestaju biti vlastita imena, pa se samim tim pišu malim početnim slovom. Npr.: Oni su namjeravali da podienu sabat-keulu, ali ih je vat spriječio Ljebsi je sarov od mrkova (kad se misli na bilo koju životinju šarene odnosno mrke boje). Imena životinjskih i biljnih vrsta u crnogorskome jeziku pišu se malim početnim slovom, npr.: mačka, pas, konj, krava, koza, ruža, liba, dub, cer, joreovan i sl. Međutim, ukoliko se te vrste imenuju latinskim nazivima, prva riječ toga naziva piše se velikim početnim slovom. Npr.: Tia sb. (lipa), Ga/inm aparine (prilipača), Abie alba (jela), Asplentum ruta muraria (kamenjača), Pinus nigra (crni bor), Felis leo (lav), Vica montenegrina, Verbaseunm durmitoreum, Centaurea nicola; Vida nicolai i sl. Velikim početnim slovom pišu se i imena: a. narodai njihovih pripadnika: Cmogoraq Crnogorka, Crnogorca, Srbin Srpkinja. Hati Hwatica, Bošnjak, Bošnjaci, Njemci Talijani, Amerikanci, Turci, Kinezi. Mađari, Albana, Makedonac, Makedonka itd. b. država, pokrajina, gradova, sela, zaselaka: Cma Gora, Rusija, Bosna i Herceeovina, Sjedinjene Amerike Države Srbija. Hrvatska, Japan, Dalmacija, Boka, Sandžak, Vojvodina, Cetinje Bijelo Polje Podgorica, Kotor, Nikšić Medum, Žabljak, Bjelix, Donji Kuli, Lijeva Rijeka, Ouja Luka, Donje Pdje. Pod Ostrog, Zagarač Šenica Zaljutitd. Kao što se iz primjera vidi, ova imena pišu se velikim početnim slovom svake riječi iz njihovoga naziva, osim veznika i prijedloga, koji se pišu malim početnim slovom u svim slučajevima osim kad se nađu na počeku naziva. c. stanovnika kontinenata, država, pokrajina, gradova, sela, ostrva: Evropljani, Australijanci; Crnogora, Rusi, Japanci, Bokelji, Dalmatinci, Cetinjani, Kotorani, Podeorićani, Bjelopolje, Kući, Zagarćani, Crmnićani i sl. Prisvojni pridjevi izvedeni od vlastitih imena pišu se dvojako: a. ako su izvedeni dodavanjem nastavaka -0v/-ev i -ix, pišu se velikim početnim slovom: Ivano, Petro; Brankov, Lukin, Vjerin Vesnin Matijin Perovića, Resetaroy Crnogorćay, Zadraninov, Srbinov, Turčinov 1 sl. b. ako su izvedeni dodavanjem nastavka -"&/, pišu se malim početnim slovom (osim ako nijesu prva riječ u sastavu vlastitog imena ili imena institucije): crnogorski, sipski, američki, kineske; crmnički, seničkei, cetinjski, vukovski, njegoševski i sl. Velikim početnim slovom samo prve riječi u višečlanom nazivu (ukoliko ostale same po sebi ne zahtijevaju veliko slovo) pišu se: ll imena planina, brda, kanjona, dolina, nacionalnih parkova, jezera, mora, rijeka, ostrva, šuma: Šar planina, Paštrovačka gora, Pivski kanjon, Đerdapska klisura, Biogradska gora, Kakaricka gora Šemnički do Pasi poto&y Velja Šerina Zerade Šagovića, Skadarsko jezero, Jadransko more, Sredozemno more, Crno jezero, Kećina jama, Panonska nizija, Nacionalni park, Lovćen“, Apeninsko Poluostrvo, Morača, Zeta, Cijevna, Tološka Šuma, Cemovsko polje itd. opšteprihvaćena simbolična imena za određene geografske pojmove: Bliski istok, Dalji zapad, Stari kontinent imena institucija, društava, saveza, političkih stranaka, crkava i vjerskih zajednica, posebnih škola u nauci i umjetnosti: Matica crmogorska, Ministarstvo kulture Crme Gore. Univerzitet Cme Gore Filozofski fakultet Univerziteta Crne Gore, Privredni sud u Podeorici, Osmovni sud u Ni&šiću, Matica hrvatska Liberalni savez Crne Gore Crnogorska pravoslavna crkva, Islamska zajednica, Katolika crkva, Red sestara maloga Isusa, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje ,, Vojislav P. Nižćević“, Crnogorski PEN centar, Dukljanska akademija nauka i umjetnosti Praški linovistički kružok, Aleksandrijska Škola itd. Ako se umjesto punoga naziva koristi samo jedan njegov dio, taj se dio piše velikim početnim slovom, jer zamjenjuje puni naziv (bez obzira na to što se on u punom nazivu piše malim početnim slovom): Moram poći u Akademiju - (kad se zna o kojoj akademiji je riječ). I on je član Instituta - (misli se na jedan određeni institut) 1 sl imena magistrala, graničnih prijelaza, autoputeva: Magistrala Beograd — Bar, Jadranska maeistrala, Granični prijelaz Božaj, Granični prijlaz Šćepan Polje Autoput Beograd — Zagreb itd. imena gradskih četvrti, ulica, bulevara i ostalih djelova naseljenih mjesta: Stari aerodrom, Zabjelo, Blok VI, Preko Morače, Stara varoš Dipe Mandića. Bulevar kralja Nikae, Ulica slobode Hercegovačka ulica, Bulevar Save Kovačevića, Grudska mahala i sl. Imenice »lia, bulaari sl. kad se nađu na početku naziva uvijek se pišu velikim početnim slovom, npr. Ulia bratstva i jedinstva, Ulica moskovska, Bulevar Lenjina. U svim ostalim slučajevima pišu se malim početnim slovom. nazivi umjetničkih djela, knjiga, udžbenika, novina, časopisa, filmova, radio-televizijskih emisija, pjesama, zakona, molitava, deklaracija, kongresa, konferencija, sporazuma i sl.: Bijeli anđeo, Gorski vijenac, Luća mikrokozma, Pobune uma, Lelejska gora, Stari zavjet Ia Drini ćuprija, Pravopis crnogorskoga jezika, Lingua Montenegrina, Matica, Almanah, Kad jaganjci utihnu, Art magazin, Veće na školju, INoć skuplja vijeka, Deklaracija Crnogorskog PEI centra o ustavnom položaju crmogorskoga jezika, Očenaš, Berlinski kongres Versajski mir, Bečki knjižani dogovor, Dojtonski sporazum itd. imena međunarodnih, državnih i vjerskih praznika: 12 28. 29. 30. 31. 32. Imena stručnjaka iz pojedinih naučnih oblasti, bez obzira na to da li naziv u njihovoj osnovi sadrži neko vlastito ime, pišu se malim početnim slovom: znontenegristi, kroatist; srbisti, balkanolozi, iurkolozi, albanolozi romanisti njeeosoloo, Šekspirolog, biolog, botaničar, toponomastićar i sl. Napomena: Nazivi profesija, zanimanja, titula i sl. upotrebljavaju se i u muškom i u ženskom rodu u zavisnosti od toga da li se odnose na osobe muškoga ili ženskoga pola, npr.: predfednik — predfednica, autor — autorka/ autorica; doktor — doktorica / doktorka i sl. Pri učtivome obraćanju i obraćanju iz poštovanja jednoj osobi upotrebljavaju se zamjenice 2/i vaš, koje se u tom slučaju uvijek pišu velikim početnim slovom: Postovana, Primio sam Vaše pismo. Gospodine ministre, Molim Vas da mi odeovorite... Ukoliko je riječ o službenoj komunikaciji s nekom ustanovom ili ako je učtivo obraćanje (obraćanje iz poštovanja) usmjereno prema većem broju lica, tada se zamjenice 21 vaš pišu malim početnim slovom: Poštovana gospodo, čast mi je razgovarati s vama. U obraćanju pojedincu, kad takvo obraćanje ne podrazumijeva bilo koju vrstu distanciranoga odnosa, može se iz poštovanja pisati Tži Tvoj: Primio sam Tvoje pismo. Drago mi je Što ću napokon upoznati Tvoju zemlju. Velikim početnim slovom piše se svaka riječ u titulisanju svjetovnih i duhovnih velikodostojnika: Vaše Velićanstvo, Vaša Svetost; INjeeova Ekselencija, Vaša Mlosti, Njegova Svetost i sl. 15 III. SASTAVLJENO I RASTA VLJENO PISANJE RIJEČI 33. 34. 35. 36. 37. 38. 39. U crnogorskom jeziku riječi se pišu sastavljeno, rastavljeno i polurastavljeno u zavisnosti od značenja koje imaju u pojedinim oblicima, kao i u zavisnosti od akcenta. Tako se govori o: rastavljenom pisanju zasebnih riječi (koje su odvojene razmacima, odnosno bjelinama); sastavljenom pisanju — kad nastaju složenice koje uglavnom imaju zajednički akcenat i polurastavljenom pisanju polusloženica (s crticom). Složenicom se smatraju dvije ili više međusobno povezanih riječi koje najčešće imaju i zajednički akcenat i jedinstveno značenje (različito od onoga što ga imaju kao posebne riječi). Npr.: z/2brdo, međutim, odoka, uoči, Borovdo Podmaine1 sl. IMENICE Imenice sastavljene od dva i više djelova koje označavaju naseljena mjesta pišu se na tri načina: a. Ako suti djelovi u potpunosti srasli izmijenivši svoja zasebna značenja i posebne akcente u novo zajedničko značenje i jedinstveni akcenat, pišu se sastavljeno. Npr.: Damiloverad, Titograd, Carigrad, Lenjinerad, Petrograd, Beograd, Borovdo, Krivašije Pacpolje, Sokobanja, Sutomore i sl. b. Ako njihovi sastavni djelovi imaju novo zajedničko značenje, ali su očuvali poseban akcenat, bez obzira na to da li se mijenjaju svi djelovi, onda se takve imenice uvijek pišu rastavljeno. Npr.: Bijelo Polje, Rudo Polje, Kosovi Lug Orja Luka, Novi Sad, Donja Brela, Južna Amerika; Herceg Novi (Flerceg Novoga, Herceg Novome), Ivanić Grad (Ivanić Grada, Ivanić Gradu), Han Pijesak (Fan Pijeska, lan Pijeskn), Hone Kong, Adis Abeba, San Marino, Los Anđeles i sl. Imena stanovnika mjesta čiji se nazivi pišu rastavljeno pišu se uvijek sastavljeno. Npr.: BjelopoljaG Bjelopolje, Novosađani INovosađanka, Owjolućani, Južnoamerikanc; Heregnovljanin Herceonovljanka i sl. I zajedničke imenice sastavljene od više djelova koji su stekli novi zajednički akcenat i novo značenje, postavši tako složenicama, pišu se uvijek sastavljeno. Npr.: jugozapad, Severoistok, kućepazitelj, lovočuvar, polukrug polubrat veleprodaja, derikoža, konjokradica fotoaparat, kilogram, parametar, autosugestija i sl. Ako djelovi zajedničkih imenica čine svaki za sebe posebnu akcenatsku cjelinu, pri čemu se u promjeni mijenja samo posljednji dio, takve imenice se pišu s crticom između sastavnih djelova: kremen-kamen, rak-rana, Rh-faktoy, radio-stanica, alaj-baijak, radlo-amater, auto-cesta, čul-nevjesta, foto- reporter i sl. Prefiksi i riječca ye uvijek se pišu sastavljeno s imenicama: neso; nećovjek, neljudi, neprijatelj neznalica, neznanje nebriga, nerad, bezdušnik, beskućnik, predstraža, smlasnik, pobratim, kontrareformacija i sl. Prijedlozi po, prije i poslije uz imenicu podne pišu se na dva načina: 16 40. 4 42. 43. 45. a. Kad se želi označiti u cjelosti vrijeme prije ili poslije 12 sati, tada se ovi prijedlozi pišu zajedno s imenicom podne: popodne, prijepodne, poslijebodne. Npr.: Cijelo poslijepodne proveo je u krevetu, Cekao sam Vas cijelo prijepodne. Uvijek su zajedno pobodne b. Ako se misli na bilo koji period prije odnosno poslije 12 sati, tada se prijedlozi o kojima je riječ pišu odvojeno od imenice podne: Viđećemo se poslije podne. Planirao sam da dođem prije podne. Između imena/prezimena i nadimaka nikad se ne stavlja crtica: Josip Broz Tito, Svetozar Vukmanović Tempo, Jovan Jovanović Zmaj. Savić Marković Štedimlija isl Dvostruka prezimena pišu se s crticom između njih, npr.: Ivana BrlićMažuranić Milena Božović Petrovići sl. Ako titula i zvanje dolaze iza ličnoga imena, pri čemu se u deklinaciji mijenja samo titula — Zvanje, ali ne i ime, onda se između njih piše crtica. Npr.: Milićbarjaktar, Fusein-beg, Bećir-beo, Smatl-aga, Omer-paša, Kostref-harambaša, Gavran-kapetan i sl. Ako se te titule upotrebljavaju samo iz poštovanja, kad ne označavaju stvarno titulisanje, tada se mogu pisati sastavljeno s imenom uz koje stoje — bez crtice između njih. Takvo oslovljavanje bilo je vrlo frekventno u minulim vremenima, npr.: Ivanbeg, Bećiraea, Osmanaga, Fazdibeg i sl. Nazivi vjerskih praznika sastavljeni od imena sveca, tj. prisvojnoga pridjeva izvedenoga iz toga imena, i imenice dan pišu se sastavljeno, osim kad i prvi i drugi dio toga naziva ima zasebne nastavke u promjeni: Nikdjdan, Aranđeovdan, Trojčindan, Mitrovdan, Petkovdan, Petrovdan, Ilindan, Spasovdan i sl. A u promjeni = Ni&oljdana/ Nikolja dne Ilindana/llina dne Đuđedana/ Durđeva dne, Mitrovdana/ Mitrova dne itd. ZAMJENICE Zamjeničke složenice, nastale međusobnim srastanjem zamjenica ili srastanjem zamjenica i priloga, pri čemu su sastavni djelovi izgubili nekadašnja posebna značenja i akcenat i stekli novo zajedničko značenje i zajednički akcenat — uvijek se pišu sastavljeno.Npr.: štošta, koješta, kojeko, kojekakav, koječiji, kojekdliki, kojekoji čekoji, svakakvii sl. Takvi ostaju i u promjeni: koječega, kojekoga, kojekome, kojekakvima, svakakvome i sl. Zamjenice se pišu zajedno 1 s prijedlozima onda kad uz taj prijedlog gube zamjeničko značenje, a složenica dobija novo priloško značenje. Npr.: s/o0d, zafo, potom, pritom, uto, 17 60. 61. 62. 63. 64. 65. di. Iako je takva upotreba u Crnoj Gori vrlo rijetka, u navedenom slučaju dešava se da se glavni glagol (u infinitivu) upotrebljava bez krajnjega —/i da se kao takav piše odvojeno od pomoćnoga glagola: čifaf ću, znat ćemo, govorit ćete, plakat ćete, smijat će se i sl Takva upotreba karakteristična je u Boki Kotorskoj, pa je stoga ne treba isključiti iz standardnojezičke norme. Međutim, u jednom tekstu se ne mogu naizmjenično upotrebljavati i jedni i drugi oblici futura. d. Futur II: budem vidio, budem došao, budete stigli, budu seli, budeš mogao, bude posekao i sl. e. Potencijal: bih znogao, bi pjevao, biste kupili, bismo znali itd. Izrazi tipa: bfio-ne htio, rekla-kazala, moeao-ne mogao peri-deri, hoćešnećet, idi mi-dođi mi i sl. uvijek se pišu polusastavljeno, s crticom između sastavnih djelova. PRILOZI Velik broj priloga nastao je srastanjem posebnih riječi u jednu riječ, što je podrazumijevalo i promjenu posebnih značenja sastavnih djelova. Takvi su recimo: »izbrdo, zaredom, akoboeda, naizgled i sl. Prilozi se pišu sastavljeno u slučajevima kad su oba njegova sastavna dijela (bez obzira na to kojoj vrsti riječi ti sastavni djelovi pripadali) u potpunosti srasla u jednu riječ i poprimila novo zajedničko značenje i zajednički akcenat. Npr.: ikad, ikako, ikoliko, iđe, svuči. svukud(a), katkad, čekad, ponekad kudikamo, Štaviše ionako, niče neđe nikad, nikoliko, nizašto, nedovoljno nelijepo, ponekad, počesto, poveliko, suviše, nipošto, dovde, donde dotle, otkud, donekle odnekle odavno, odnedavno, odskoro odnekud, odjedanput, odozgo, wadaleko naopako, nadueo, naširoko, napamet, bestraea, prek(o)sutra, prekjute, onomadne onomlani, preklani, sutradan, smjesta, uglas, naglas, izreda, odreda, doveće, polja, mizbrdo, akobooda, ujesen, naveliko, naprećac i sl. Ako je neki od sastavnih djelova sačuvao svoje posebno značenje, tada se ti djelovi pišu rastavljeno. Npr.: Ni kad budu zahtijevali, neće im se dati U koliko sati ćete stići? Ne pada mi na pamet Nestao je bez traga I otac mu je bio treovac na veliko Pao zu je kamen na ruieu. Odeovarao je s mjesta Tako se i svi priloški izrazi čiji sastavni djelovi nijesu srasli pišu rastavljeno: preko dana, preko noći, na proljeće na primjer, za inat, s leđa, bez sumnje, od juče, od lani, do juće, do Sutra, od zimus, ma kad, na kdiko, ma đe, bilo kad, bilo đe če bilo, kako bilo, na lešo, na cmo, na bijelo, u potpunosti u cjelosti, u redu, za stalno i sl. Prilozi tipa od fada pišu se rastavljeno, a prilozi tipa ožad sastavljeno: a. rastavljeno: za sada, od sada, od tada, do kada, do tada itd. b. sastavljeno: zarad, otkad, dokad, dosad, dotad i sl. 20 66. 67. 68. 69. 70. TL 72. 13. Priloški izrazi sastavljeni od dva značenjski suprotna priloga koji čuvaju svoje posebne akcente pišu se s crticom. Npr: brže-bolje, gore-dolje jednom-dvaput kad-tad, kako-tako, danas-ćutra, koliko-toliko, posto-poto, tamo-ovamo, blus-minus, lijevo-desno i sl. PRIJEDLOZI Prijedlozi nastali potpunim srastanjem sastavnih djelova pišu se sastavljeno. Npr.: navrh, dovrh, ispod, iznad, poviše. između, izvan, nadomak, nakraj sadno, podno, povrh, uprkos, uoči, potkraj, posred, uime, umjesto, namjesto, naprema, naspram, porad(i), zarad(i) noći i sl Ako imenički dio tih prijedloga zadrži svoju imeničku funkciju, onda se on piše odvojeno od prijedloga ispred njega. Npr.: Popeo se na vrh brda. Pogledaj me u oči. U ime koga vi govorite? Pogledajte u vrh ovoga koplja, Ako dva prijedloga stoje jedan uz drugi, ali svaki čuva svoje značenje, pišu se odvojeno: do pred, do potkraj, do ispod, do nakraj, do iznad i sl. Npr.: Pjevali smo do pred zoru. Stigli smo do pred kuću, ali dalje mjesmo mogl! ići. Zujela je do potkraj zime UZVICI U zavisnosti od toga kako se izgovaraju i što se njima želi predstaviti, uzvici se pišu na dva načina: sastavljeno ili pomoću crtice. a. Ako se uzvici izgovaraju duže vremena ili otežu bez prekida, tada se pišu sastavljeno. Npr.: 200), eej, joooj, heegj i sl. b. Uzvici koji se udvajaju ili uzastopno ponavljaju pišu se s crticom među sastavnim djelovima. Npr.: zvac:maG av-ay, ha-ha-ba, mljac-mljac, &&u-ku, kuku-hkuiu, lele he-he-hei sl. RIJEČCE I VEZNICI Veznici i riječce sastavljeni od više djelova, koji su u izgovoru potpuno srasli, pišu se sastavljeno. Npr: kamoli, negoli, tako, doli, ne&moli, otkad, otkako, otkuda, premda, stoga, dakako, premda itd. Složeni dopusni veznik /a&o uvijek se piše sastavljeno za razliku od grupe / a&o u pogodbenom značenju. Npr.: Doći ćemo iako se nijesmo najavili. - Primićemo vas i ako se ne budete najavili Nije nimalo zahladilo iako je palo dosta kiše - I ako bude kiše, žito se više ne može oporaviti Riječca /i piše se na dva načina: a. uz nepromjenljive riječi ispred sebe stvara složenicu, pa se, samim tim, piše sastavljeno s njima: &azmoli ne&mali, negoli i sl. 21 b. upitna riječca // uvijek se piše odvojeno od riječi koja joj prethodi: da /;, e li jesu li hoćete li, možeš li, nije lii sl. 22 V. SKRAĆENICE 89. 90. 91. 92. Skraćenica je naziv za svaku pri izgovoru ili pisanju skraćenu riječ ili skraćeni skup riječi. Riječi i skupovi riječi skraćuju se u skladu s određenim pravilima, osim u rijetkim izuzecima kad su ta pravila narušena drukčijom tradicionalnom upotrebom. Riječi, skupovi riječi i višečlani nazivi skraćuju se na više načina. Pišu se s tačkom na kraju ili bez nje, sastavljeno ili rastavljeno, velikim ili malim slovima, a sve to u skladu s pravilima koja se odnose na pojedinačne kategorije. Skraćenice se čitaju na dva načina. a. Ako je riječ o skraćenim početnim djelovima riječi ili skupova riječi, te ako se skraćenicom obuhvata početni i završni dio riječi, tada se čitaju kao da je napisan puni naziv. Npr.: prof. (čita se: profesor), god. (čita se: godina), Ž r. (čita se: Ženski rod), itd. (čita se: 7 tako dalje), dr (čita se: doo»), mr (čita se: znavista!) i sl. b. Ako su pak skraćenicama označena početna slova ili početni slogovi višečlanih naziva, one se čitaju na dva načina: i Skraćenice ć g 4 Ukoliko skraćenica sadrži u sebi samoglasnik, ona se čita onako kako se i piše. Npr: CANU, JAT, LAZU MUP, MINA, NIN i sl. Ovo pravilo ne obuhvata skraćenice s nagomilanim suglasničkim grupama teškim za izgovor, npr. UNDP, UNHCR i sl. Takve skraćenice čitaju se prema nazivima slova od kojih su sastavljene (kao i one iz naredne stavke, koje se sastoje samo od suglasnika ili samo od samoglasnika), ali se ne mogu miješati nazivi slova iz različitih jezika. Npr.: DVD se čita ili di-vi-di ili de-ve-de, UNDP se čita ili x-en-de-pe ili ju-en-di-pi i sl. U deklinaciji ovih skraćenica nastavak se od njih odvaja crticom bez bjelina. Ukoliko se skraćenice sastoje samo od konsonanata ili samo od vokala, one se čitaju prema nazivima slova od kojih su sastavljene. Npr.: CG (ce-ge), EU (e-u), UAE (u-a-e), CDNK (ce-de-en-ka), DNK (de-en-ka), RNK (er-en-ka), SDPCG (es-de-pe-ce-ge) i sl. Ova pravila imaju svoje izuzetke u onim slučajevima koje je ustalila duga upotrebna tradicija. Tako se npr. BiH čita kao [be-i-ha], SAD kao [es-a-de]. SKRAĆIVANJE S TAČKOM nastale uzimanjem samo prvoga konsonanta iz riječi koja se skraćuje uvijek se pišu s tačkom na kraju (osim primjera opisanih u tački 100). Npr.: čitaj n - razred godina n - vijek lice 7 - viđeti tačka m - mjesto 93. 94. 95. 96. Skraćenice nastale uzimanjem početnoga konsonantskog skupa u riječi pišu se s tačkom na kraju. Npr: br sv str đ, vam. broj sveska strana član množina st mjesto školski francuski grčki stoljeće Ako su skraćenice nastale uzimanjem prvoga sloga ili uzimanjem prvoga sloga i početnoga Eonsonanta ili konsonantskog skupa iz drugoga sloga riječi koja se skraćuje, iza njih se takođe piše tačka. Npr.: ul umj. god. ar arh, arh, uč up. jed. pmf ulica umjesto godina arapski arhitekta arhaično učenik uporediti jednina profesor ćak, Štok. bajk. žun lat oim. komb. dem. zen alb. čakavski štokavski kajkavski turski latinski gimnazija komparativ deminutiv genitiv albanski Skraćenice nastale uzimanjem prva dva sloga i suglasnika do vokala iz trećega sloga pišu se s tačkom na kraju: Aug. hipok. super Skraćenice za skupove riječi koje su nastale uzimanjem suglasničkog skupa iz tih riječi pišu se s tačkom poslije augmentativ hipokoristik superlativ (bjelinom) između skraćenih djelova. Npr.: mor Ži shan nd bne om ag muški rod ženski rod srednji rod navedeno djelo prije nove ere ovoga mjeseca ove godine 26 upor. imperf akad. nd Sr isl idr m KAKA K uporediti imperfekat akademik samo prvoga slova ili početnoga svake skraćene riječi i razmakom vršilac dužnosti svojom rukom i slično i drugo školska godina na ruke 97. 98. 99. 100. Od navedenoga pravila odstupa nekoliko skraćenica koje se obilježavaju na tradicionalan način uprkos rečenim pravopisnim pravilima: Ž - to jest itd - i tako dalje npr - na primjer Neke višesložne riječi skraćuju se tako što se uzme početni konsonant ili slog i dva ili više Konsonanata iz sredine riječi. Npr.: stsl - staroslovenski rebo - rukopisni vat - rimokatolički sh - srpskohrvatski umpfo- imperfekt(ivni) Izu - takozvani stol. - > starocrkvenoslovenski b - perfekt(ivni) SKRAĆIVANJE BEZ TAČKE Skraćenice koje nastaju kontrakcijom pišu se bez tačke na kraju, bez obzira na to da li se njome obuhvata samo početno i završno slovo ili početno slovo i nekoliko slova s kraja riječi. Npr.: dm - gospodin gđa - gospođa m - račun dr - doktor zar - magistar Između sastavnih djelova tih skraćenica ne piše se crtica. Iza skraćenica koje se završavaju na samoglasnik nikad se ne piše tačka, osim ako je u pitanju skraćenica za lično ime koje počinje samoglasnikom. Skraćenice koje označavaju mjerne jedinice međunarodno su prihvaćene i pišu se bez tačke na kraju: mm - milimetar t - tona on - centimetar ml - mililitar dm - decimetar dd - decilitar m - metar / - litar A&m - kilometar dal - dekalitar ze - miligram dd - kilolitar 2 - gram bl - hektolitar de - decigram s - sekund ke - kilogram b - sat (čas) dke - dekagram d - dan 27 VI. PISANJE RIJEČI STRANOGA PORIJEKLA 106. Crnogorski jezik je bogat leksikom stranoga porijekla koja se ovđe tokom duge istorije ustalila u 107. 108. 109. 110. 111. međusobnim prožimanjima, uticajima i susretima Crnogoraca s okolnim bližim i daljim narodima i njihovim jezicima. Tako crnogorski jezik obiluje romanizmima, turcizmima, grecizmima, a u novije vrijeme sve su prisutniji anglicizmi. Ne treba svu leksiku stranoga porijekla koja je ušla u crnogorski jezik smatrati Zuđiama. Takva leksika može se podijeliti u dvije grupe. Prvu grupu čine riječi stranoga porijekla koje su se tokom duge upotrebe ustalile u crnogorskome jeziku u toj mjeri da ih govornici doživljavaju kao domaću leksiku. Npr.: Zošnlja, ćarapa, &ralj, cat ura, bazen, sah, džemper kaput majstor papir, komšija, boja, džem i sl. Takve riječi koje su u potpunosti prilagođene fonološkome i morfološkom sistemu crnogorskoga jezika nazivaju se pozajmljenice (a ne tuđice). Riječi za koje je očigledno da su stranoga porijekla i koje najčešće imaju adekvatan domaći sinonim smatraju se tuđicama. Takve su npr.: biznis, imidž sopino, komerzacija, meni, &ul, apdejt. daunloudovati i sl. Ukoliko za takvu leksiku postoje adekvatne domaće riječi, poželjno je umjesto nje koristiti domaću riječ. Tako se npr. između Zomverzacije i razgovora treba svakako opredijeliti za razgovor, između posla i biznisa primat treba dati poslu i sl. Ukoliko pak tuđice nemaju adekvatan domaći sinonim, nije ih potrebno prevoditi i nasilno zamjenjivati domaćom riječju ili izrazom; naročito ne u slučaju kad je takva leksika u potpunosti inkorporirana u crnogorski rječnički fond i kao takva poznata većini govornika. Takve su npr. riječ: bazburgen sendvić hot-dog kompjuter, projektor, kauboj i sl. One tada prestaju biti Zuđie i postaju pozajmljenice Leksika stranoga porijekla, bilo da je riječ o zajedničkim ili vlastitim imenicama ili pak o kakvoj drugoj vrsti riječi, piše se u skladu s našim jezičkim zakonitostima. Sve tuđice u crnogorskome jeziku podliježu zakonima fonetske transkripcije. Dakle, pišu se onako kako se izgovaraju u skladu s mogućnostima koje daje naša standardna azbuka i abeceda. Iako se riječi stranoga porijekla u crnogorskome jeziku pišu onako kako se izgovaraju, ponekad je potrebno istaći i njihov izvorni oblik iz jezika od kojega potiču. U tim slučajevima se iza oblika koji je napisan fonetski - strana riječ u izvornome obliku stavlja u zagrade. Npr.: Šekspir (Shakespeare), Gete (Goethe), Makijaveli (Machiavelli), Psšemislav (Przemysta), Džon (John), Budimpešta (Budapesi), Beć (Wien), Rim (Roma), Fjodor Mihajlović Dostojevski (Dedap Muxaitnosuu Zoonoeeckui), Novi Meksiko (Dew Mexico), intermeco (intermegzo), S trosmajer (Strossmayer) i sl. Odredbeni djelovi uz strana imena ostaju nepromijenjeni. Npr.: a. uz prezimena: Leonardo da Vinći, Leonarda da Vinčija. Leonardu da Vinčiju Ludvig van Betoven, Ludviea van Betovena, Ludvieu van Betovenu; Ferdinand de Sosin, Ferdinanda de Sosira, Ferdinandu de Sosiru itd., b. uz vlastita imena: Don Žuan Don Žuana, Don Žuanu Jra Petar fra Petra, fra Petru; mister Džek, mister Džeka, mister Džeku. Ledi Dajana, Ledi Dajame i sl., C. u stranim geografskim nazivima: Rio de Zaneiro, Rio de Zaneira, Rio de Zanetru; San Marino, San Marina, San Marinu; Sao Paolo, Sao Paola, Sao Paolu i sl. Nazivi gradova, država, regija, kontinenata pišu se u obliku u kojem se tradicionalno upotrebljavaju u crnogorskome jeziku, bez obzira na to kako se oni izvorno izgovaraju ili pišu. Npr.: 30 Bež Bukurešt, Carterad, Lavov, Petrograd, Budimpešta. Kija, Rim Varšava, Albanija. Rusija, Engleska, Grčka, Svedska, Spanija itd. 112. Onomastiku koja potiče sa srpskoga (ekavskog) jezičkog područja ne treba ijekavizovati već je pisati u izvornom obliku (bez obzira na to da li je riječ o antroponimiji ili toponimiji). Npr.: Svetlana, Lebasaa, Vera, Senka, Zvezdan, Zvezdana, Belka; Beograd, Bela Palanka, Leposavić Bela Creva, Sua Reka, Beli Potok, Bežanija, Belo Polje itd. 113. Na geografskim kartama, atlasima i mapama strani toponimi se mogu pisati dubletno: i u izvornom i izgovornom obliku. Npr.: New York (Njujork), IPžen (Beč), Lo Anodes (Los Anđeles), Ri de Janeiro (Rio de Žaneiro), Pennsylvania (P ensilvanija), Perugia (Peruđa), Bo/ogna (Bolonja) 1 sl 114. Strane toponime i antroponime u poštanskome saobraćaju treba pisati u izvornome obliku. 115. Kurzivom treba obilježavati i svaku stranu riječ koja je iz ma kog razloga napisana izvorno u tekstu pisanom na crnogorskome jeziku. PROMJENA STRANIH IMENA MUŠKA IMENA 116. Muška strana imena koja se završavaju na suglasnik mijenjaju se kao i crnogorske imenice prve vrste, tj. kao i crnogorska imena na suglasnik (tipa Nenad, Ivan, Goran). Npr.: Šekspir -Š ekspira — Šekspiru — Šekspira Berman — Beremana — Beremanu; Isak — Isaka — Isaku; Flamlet — Hamleta — Hamletu i sl. 117. Muška strana imena s nenaglašenim finalnim vokalom -4 mijenjaju se po promjeni imenica treće vrste, kao i crnogorska muška imena na -4. Npr.: Vojtila — Vojtile — Vojtili — Vojtlu — Vojtla; Spinoza — Spinoze — Spinozi — Spinozu; Dobrica — Dobrice — Dobrici — Dobricu i sl. 118. Strana muška imena s nenaglašenim vokalom —o na kraju mijenjaju se kao i crnogorska muška imena tipa Vlado, Pera, dakle, prema promjeni imenica prve vrste. Npr.: Pikaso — Pikasa — Pikasu - Pikasa; Patroklo — Patrokla — Patrokluj Đakomo — Đakoma — Đakomu — Đakoma; Pablo — Pabla — Pablu — Pabla i sl. 119. Strana muška imena s naglašenim i nenaglašenim —? u finalnom položaju mijenjaju se kao i imenice prve vrste s tim što se između osnovnoga oblika i padežnih nastavaka dodaje epentetsko / radi izbjegavanja hijata (zijeva). Npr.: Verdi — Verdija — Verdiju — Verdija — Verdi - Verdijem; Alieijeri — Alieijerija — Alicijeriju — Alieijerija — Alieijeri - Alioijerijem; Kenedi — Kenedija — Kenediju — Kenedijaj Kami — Kamija — Kamiju; Platini — Platinija — Platiniju isl. Na isti način mijenjaju se i latinska i grčka imena s krajnjim -je (lat. -/4g; grč. -/05), npr: Ovidije — Ovidija — Ovidiju, Veredlije — Veretlija — Veretliju Julije — Julija — Juliju; Polibije — Polibija — Polibiju isl 31 120. Muška strana imena koja se završavaju na nenaglašeno -eili -x mijenjaju se kao i imenice prve vrste, ali zadržavaju to ili - u promjeni. Npr.: Dante — Dantea — Danteu — Dantea — Dante — Danteom; Flajne — Hajnea — Hajneu; Rilke — Rilkea — Rilken — Rilkea — Rilke — Rilieom i sl. Nehru — Nebrua — INebruu — Nebrua — Nehru — Nebruom; Baku — Bakua — Bakuu 1 sl. 121. Strana muška imena s naglašenim finalnim -0, ili -# mijenjaju se kao i crnogorske imenice prve vrste, s tim što zadržavaju to -0, ili -xiu promjeni. Npr. Deeo — Degoa — Deeou; Didro — Didroa — Didrou; Teo — Ieoa — Ieom; Ruso — Rusoa — Ruson itd. Malarme — Malarmea — Malarmeu; Rene — Renea — Reneu; Merime — Merimea — Merimeu itd. Pompidu — Pompidna — Pompidnu; Manitu — Manitua — Manituu i sl 122. Strana prezimena iz slovenskih jezika s finalnim -0/-ey ili -i (kad se odnose na muška imena) mijenjaju se najčešće kao imenice prve vrste (ali je moguća i pridjevska promjena npr. Jesenjinim umj. Jesenjinom po ugledu na naše npr. Markom Miljanovim). Npr.: Čehov — Čebovom Karpov — Karpovom; Mendeljejev — Mendeljejevom; Vasiljev — Vasiljevom; Turgenjev — Tureenjevom; Jesenjin — Jesenjinom; INikitin — Nikitinom i sl. 123. Strana prezimena iz slovenskih jezika (koja se odnose na muška imena) s finalnim —s&/ mijenjaju se kao pridjevi. Npr.: Dostojevski — Dostojevskoga) — Dostojaskom(e) — Dostojevskim; INemirovski — Nemirovskog(a) — Nemirovskom(e) — INemirovkim; Comski — Comskog(a) — Comskom(e) — Comskim; Stefanovski — Stefanovskog(a) — Stefanovskom(e) — Stefanovskim i sl. 124. Dvosložna muška lična imena na -4 hipokorističkoga porijekla tipa Bora, Čeda. Đuwa, Laza, Meba, Mita, Vaja, Sreta, Vasa i sl. nepoznata su i strana u crnogorskome jeziku pa ih u tom obliku ne treba upotrebljavati jer su protivna crnogorskoj tradicionalnoj i savremenoj jezičkoj praksi. [Toga su svojevremeno bili svjesni i nosioci tih imena kao izvanjci u Crnoj Gori, pa su svoja imena i njihove hipokoristike oblički usklađival s crnogorskim jezikom poput Laza Kostića u časopisu G/as Crnagorca.] Ipak, ukoliko je riječ o poznatim ličnostima čija su se imena ustalila u Crnoj Gori u navedenome obliku, nije ih u nominativu zabranjeno upotrebljavati u obliku s krajnjim -a. Međutim, u promjeni se ta imena ponašaju kao da pripadaju imenicama prve vrste, tj. kao da su s krajnjim -0. Npr.: Boro — Bora — Boru — Bora; Lazo — Laza — Lazu — Laga i sl., a ne: Bora — Bore — Bori — Boru i sl. Tako jeiu oblicima prisvojnih pridjeva izvedenih od njih ispravno samo L7209 Boro», Vasov, Srefovy, Mehov i sl., a ne Lazin, Sretin, Borin, Mehin itd. 125. Dvosložna muška lična imena na -e hipokorističkoga porijekla tipa Rade Đole, Tose i sl. mijenjaju se Kao i imena pobrojana u tački 123. Npr.: Đole — Đola — Đolu; Rade — Rada — Radu itd. ŽENSKA IMENA 126. Zenska strana imena koja se završavaju na nenaglašeni samoglasnik -a morfološki se u potpunosti uklapaju u sistem crnogorskih ženskih imena, pa se tako i mijenjaju, po promjeni imenica treće vrste. Peneloba — Penelope — Penelopi; Silvija — Silvije — Silvije, Varja — Varje — Val; Martina — Martine — Martini i sl 32 lijek — ljekovi snijeg — snjegovi znijeh — mjekovi vijek — vjekovi svijet — svjetovi dio — djelovi 134. Ukoliko je riječ o množinskim oblicima imenica (nastalim pomoću infiksa -02-1li -e) s dvosložnim 135. 136. alternantom jata (ie) ispred kojega se nalazi dvočlana suglasnička grupa čiji je drugi član g, taj se dvosložni alternant skraćuje sa a Npr.: brijeg — bregovi drijen — drenovi žrijem — tremovi brijest — brestovi Imenica pripovijetka u nominativu jednine upotrebljava se samo u ovom obliku. Nekadašnji prijedlog prč (pri) u funkciji prefiksa ima različite glasovne vrijednosti u zavisnosti od toga da li predstavlja sastavni dio složenoga glagola, imenice ili pridjeva: a. Kao sastavni dio glagola taj se prefiks izgovara samo kao pre- Npr.: prelaziti, predlagati, prevariti, prelomiti, predvojiti, preskočiti, prenijeti, presaditi, prebeći sl. b. Kao sastavni dio imenica pomenuti prefiks ima dvostruku izgovornu vrijednost - kao brije- i kao pre Oblik prije- bio je dominantan u crnogorskim govorima. Međutim, pod uticajem višedecenijske službene upotrebe jezičke norme atipične za Crnu Goru u crnogorskom jeziku ustalio se kraći lik toga prefiksa, pa su u savremenoj standardnojezičkoj normi u imenicama o kojima je riječ dozvoljena oba prefiksa: i prije- i bre. Npr.: prijedlog — predlog, prijevod — prevod, prijelom — prelom, prijekor — prekor, prijenas — prenos, brijevoz — prevoz, prijebis — prepis, prijestub — prestup, prijesad — presad, prijeplet — preplet i sl. c. Prefiks o kojemu je riječ se u pridjevima dvojako upotrebljava: 1. Ako je riječ o pridjevima koji su izvedeni od glagola, taj se prefiks upotrebljava isključivo kao pre Npr. prežrojen, presećen (bresjećen) preoran, prebaćen, prevaren, preveden, brepećen, pretućen, prepolovljen i sl. 2. Pridjevi izvedeni od imenica s prefiksom prije- odnosno pre- izgovaraju se kao i imenice od kojih su izvedeni. I tu je, dakle, dozvoljena dubletna upotreba, npr.: prijekorni — prekovni, prijestupni — prestupni, prijedložni — predložni, besprijekorni — besprekorni, brijevozni — prevozni i sl. 137. Glasovni skup rje u savremenome crnogorskom jeziku različito se upotrebljava. U zavisnosti od konteksta u kojem se nalazi taj se glasovni skup izgovara i piše kao yjeili uprošćeno kao re 138. Ukoliko se glasovni skup rje nalazi u inicijalnome položaju u riječi, on se upotrebljava samo kao rje Npr: rječnik, rješenje vječica, vjeđi, vjećit, vječitost. rječina, rješavati, vječničku, ijećotvovje, iješavanje, rjestv, iještvosti sl. Oblici tipa rešnib, rešenje reči, režt i sl predstavljaju lokalizme, pa samim tim njihova upotreba u standardnome crnogorskom jeziku nije dozvoljena. 35 139. 140. 141 142. 143. 144. 145. 146. Kad se glasovni skup rje nalazi iza nekog samoglasnika u riječi, upotrebljava se kao i kad se nađe u inicijalnome položaju, tj. samo kao »je. Npr.: korjenčić izvovjeti sagovjeti, pregorjeti, zagoijeti, nawjećje proijeđivati okovjelost, korjenit, koijenčić nerješiv, starješina, spovječkati i sl. I u ovome slučaju ekavski likovi navedenih riječi imaju status lokalizama, pa ne mogu biti dio crnogorske standardnojezičke norme. Glasovni se skup vje u položaju iza suglasnika različito upotrebljava, kao rje i kao ra Ukoliko je to »yje nastalo kraćenjem od »jje, pri čemu i »je i suglasnik ispred njega pripadaju istome morfemu, kao u primjerima opisanim u tački 133 (drijen — drenov!) ili npr. u slučajevima tipa vrijeme — vremena; strijela — strelica; ždrijebe — ždrebica i sl., ono se tada i izgovara i piše uprošćeno, kao re Imenica ogrijev tradicionalno se upotrebljava samo u tome obliku (a ne kao ogrjev ili kao ogrev), pa je jedino kao takvu treba smatrati pravilnom u crnogorskome standardnom jeziku. Ukoliko se glasovni skup ije nađe iza suglasnika ne čineći s njim isti morfem, tada se on upotrebljava samo kao rje. Npr.: protivrječiti, razvjeđivati, razrjećavati protivrjećan, oduještvost, razuještv, protivrjećnost i sl. Ekavizmi tipa »pofrebiti, preduprediti, razredi, unaprediti, upotrebljen, predupređen, unapređen i sl, koji su Krajem XX vijeka Crnoj Gori nametani kao dio standardnojezičke norme, predstavljaju lokalizme u crnogorskome jeziku i, kao takvi, ne mogu biti pravopisno dozvoljeni. Jedino su ispravni ijekavski likovi tih riječi, npr: zpotrijebit, upotrijebljen, preduprijedit, preduprijeđen, unaprijediti, unaprijeđen, ragnijediti, razrijeđen i sl. Prilozi pnije i poslije u funkciji prefiksa ne skraćuju se. Npr.: poslijeratni, poslijebodnevni, poslijebraznični, prijepodnevni i sl. Jedino je opšteprisutni i dominantni oblik svijetlo pravopisno dozvoljen, i kad se njime označava pridjev i imenica. Npr.: Boj ne bije svijetlo oružje već boj bije srce u junaka, Ugasite svijetlo! "Tako se pišu i složenice tipa: svijetloplav, svijetlozelen, svijetlocrven i sl. Nekoliko riječi koje su u crnogorskome jeziku očuvale glasovnu skupinu ije uprkos višedecenijskim pravopisnim zabranama, treba upotrebljavati kao jedino dozvoljene jer su u tom obliku opšteprisutne, dominantne i prepoznatljive. To su sljedeće riječi: zasijedanje, zasijedati, presijedanje, presijedati, presijecanje, presijecati, kolosijek itd. Odrični oblik glagola jeravu glasi: 1, nijesam 1, nijemo 2. mijesi 2. nijeste 3. mije 3. nijesu 36 Pošto je taj oblik dominantan u crnogorskome jeziku i predstavlja njegovo markantno obilježje, on je jedino pravopisno ispravan. Nasuprot tome, oblici yžrayn — misi — nije / nismo — niste — ninu crnogorskome jeziku imaju dijalektalni karakter i, kao takvi, pravopisno nijesu preporučljivi. 147. Posljednjih decenija ustalili su se kraći oblici zamjeničko-pridjevske promjene na —/2, -im, -ima. Npr.: velikih, lijebih, dobrih, vasih, nasih, svojih, našima, njibovima, tuđim, voljenim, lijepim i sl. S obzirom na takvu njihovu upotrebu, treba ih smatrati obilježjem savremene crnogorske standardnojezičke norme. 148. Iako se zna da se prostor na kojemu se upotrebljava odrični oblik »ijesam poklapa s prostorom na Kojem se upotrebljavaju oblici zamjeničko-pridjevske promjene u instrumentalu jednine i genitivu, dativu, instrumentalu i lokativu množine (-ijeh, -ijem, -ijemd), višedecenijska nametnuta zajednička standardnojezička norma rezultirala je nestajanjem (iako ne potpunim) takvih oblika iz crnogorske pisane prakse. S obzirom na to da su se oni u određenoj mjeri očuvali u pisanome jeziku (naročito u naučnome i beletrističkom stilu), a znatno više u govornom, dozvoljeno je takve oblike upotrebljavati pored već prihvaćenih dominantnih kraćih oblika -22, -274, ima. Dozvoljeno ih je upotrebljavati na više načina: a. uzastopnim ređanjem dužih oblika ili naizmjeničnom upotrebom skupine kraćih i dužih oblika; b. ređanjem dužih i kraćih oblika jednih za drugim. 149. Ekavizmi tipa sledeći, poslednji, usled, naslednik, nasleđe, sledbenik, redosled, ogleda, pogleda, ozlednii sl., koji su krajem XX vijeka nametani kao ispravni, pravopisno nijesu dozvoljeni. Umjesto njih, preporučuju se kao jedino ispravni jekavski oblici pomenutih riječi. Npr.: sljedeći, posljednji. usljed, nasljednik, nasljeđe sljedbenik, redosljed, ozljeda, pozljeda, ozljedni i sl. Napomena: U crnogorskome jeziku oblici sljedać i slijedeći nijesu sinonimi. Prvi ima pridjevsku funkciju (npr.: Vidimo se sljedećeca ljeta), a drugi je glagolski prilog sadašnji glagola sljediti (npr.: Stigli smo slijedeći njihov automobil). Kada se si j distanciraju glasom /, ne dolazi do jotovanja. Zato se piše sljedeći, a ne Sljedeđ, nasljednik, a ne nasljednik, nasljedstvo, a ne nasljedstvo; sljedbenik, a ne sljedbenik; nasljednik, a ne nasljednik, posljednji, a ne posljednji i sl. Ovđe treba izuzeti imenicu sljeme kao tradicionalni naziv. 37 IX. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO ZVUČNOSTI 161. Suglasnici se po zvučnosti dijele na zvučne i bezvučne. Svi oni imaju svoje parnjake suprotne po zvučnosti, osim suglasnika f bi € Kad se suglasnici različiti po zvučnosti nađu jedni pored drugih, prvi od njih mijenja svoju zvučnost upravljajući se prema drugome suglasniku. Ako je drugi suglasnik zvučan, onda se i prvi mijenja u svoj zvučni parnjak. I obrnuto, ako je drugi bezvučan, prvi suglasnik zamjenjuje se svojim bezvučnim parnjakom. 162. Ovo pravilo ne obuhvata sonante (2 j, 4 /j. 71 1, nj 9) koji, iako su svi zvučni, ne utiču na promjenu zvučnosti kontaktnih fonema. 163. Tabela zvučnih i bezvučnih suglasničkih parnjaka u savremenome crnogorskom standardnom jeziku izgleda ovako: Zvučni | b g d|đd|z ž žad - - - Bezvučni | p k t ć s š $ čIf1|b c 164. Bilo koji od suglasnika iz navedenih dviju kolona, kad se nađe u kontaktu sa suglasnikom Koji mu je suprotan po zvučnosti, prelazi u svoj parnjak. Npr.: vrapca (Zvrabca), općiniti (občimti), opstati (Kobstat), bapski (<babski), tobdžija (<topdžija), bureedžija (<burekdžija), potbitanje (Zpodpitanje), svadba (svatba), potcijeniti (podcijeniti), porudžbina (<poručbind), rashodovati (Zrazbodovat), pregristi (Zpreerizti), potčiniti (Spodčimiti), tstrćati (Ziztrćat), smeđkast (Zsmeđiast) i sl. 165. Jednačenje suglasnika po zvučnosti ne bilježi se u sljedećim slučajevima: a. kad se zvučni suglasnik d nađe ispred bezvučnih suglasnika s, Ši € npr.: predstavništo, predstava, odstupanje eradski, ljudski odsetati predškolski, podsišati, predsednik, potpredsednik, predćednišvo, podsećii sl., b. kad se zvučni suglasnik Znađe ispred nastavka -s/0 u riječi vođstvo, €. u pojedinim slučajevima, koji ne podliježu gubljenju suglasnika, da bi se izbjegle nejasnoće u značenju — kad se zvučni suglasnik d nađe ispred bezvučnoga 4, ne dolazi do jednačenja po zvučnosti, npr.: jadac — jadca (a ne jaca ili jatca), mladac — mladca (a ne zaca ili znlatca), oladac — gladca (a ne glaca ili olatcd) i sl, d. u složenim riječima, najčešće pozajmljenicama, kad bi se vršenjem jednačenja po zvučnosti Erajnjega suglasnika iz prvog dijela složenice izgubilo ili poremetilo značenje riječi, npr.: adherentan, jurisdikcija, nokdaum, subpolarni, predturski, postdiplomski, adhezija, podteksti sl., e. unekim stranim imenima i pridjevima koji su od njih izvedeni, npr.: Habsburgovci, habsburški, Vašinaton, vašinetonski, bonekonški, Musoreski Remteen (samo kad je u pitanju ime, ali ne i aparat rendeen), Midhat i sl. 40 X. JEDNAČENJE SUGLASNIKA PO MJESTU TVORBE 166. Jednačenjem suglasnika po mjestu tvorbe dolazi do promjena u dvijema kategorijama: Konsonanti si zu položaju ispred prednjonepčanih suglasnika alterniraju sa ši Ž b. Suglasnik 7 ispred suglasnika 0 pod određenim uslovima alternira sa 71. 167. Jednačenje 5 > $ Žpred prednjonepčanim suglasnicima vrši se: a. usloženicama, na granici između prefiksa i osnove, npr.: Šćupati (Zisćupati<iz-ćupat), rašćerati (Zrasćrati<vazćerat), ižažikljati (Ziz-džikljat), Sćućuriti (Zsćućuriti), išteznuti (Ztsčeznuti< izćeznuti) i sl. b. na granici između korijena i nastavaka, npr.: pažljiv (<pazdja), nošnja (<nos-njd), vožnja (<1oz-nja), paste (<pas-ć6), orožđe (< erozđe), lišće (Zlisće), znašću (<masća), mišlju (<mislji) i sl. 168. Jednačenje 4 2 > $ Žne vrši se: Ako se suglasnici si &nađu na kraju prefiksa u složenicama čija osnova počinje prednjonepčanim suglasnicima /j i »j. Upor.: sljuštiti, ljubiti, izljubiti, razljutiti, raznjihati i sl. Ako se suglasnici si nađu ispred /j i »j koji su nastali kao produkt jotovanja. Upor.: posljednji, sljedeći, sljepoća, sljepački, snjegovit, bijesnjeti, snježanica i sl. 169. U prostim riječima i izvedenicama suglasnik 7 ispred suglasnika 2 alternira sa 7. Npr. zelembać stambeni, prehrambeni, odbrambeni i sl. 170. Ukoliko se suglasnik # nađe ispred 2 ili kojega drugog usnenoga suglasnika na kraju prvoga dijela složenice, jednačenje se ne vrši. Npr.: vanbračni, čukunbaba, vanbrodski, izvanpartijski, jedanput, odjedanput stranputica, crvenperka itd. 41 XI. GUBLJENJE SUGLASNIKA 171. Kad se jednačenjem suglasnika ili u tvorbi riječi nađu dva ista suglasnika jedan pored drugoga, dolazi do gubljenja jednoga od njih. 172. Gubljenje suglasnika javlja se u složenicama pri udvajanju dva ista suglasnika s kraja prefiksa i početka osnove riječi. Npr.: bežični (Zbežžićni< bezžićni), bestrujni (Zbesstrujni< bezstrujni), bezakonje (<bezzakonje), ražalostiti (Sražđalostiti< razžalostiti), rasipati (Zrassipati <razsipati), isušiti (Zissusiti<izsušiti) i sl. 173. U superlativima pridjeva i priloga koji počinju suglasnikom j ne dolazi do gubljenja udvojenoga j na granici između prefiksa i osnove. Npr.: najjači, najjednostavniji, najjunačkiji, najjeftiniji, najjužniji, najjasniji, najjadniji itd. 174. Takođe, do gubljenja udvojenoga suglasnika na granici između prefiksa i osnove ne dolazi ni u ostalim slučajevima kad bi se gubljenjem izmijenilo ili izgubilo značenje riječi. Npr.: naddijalekat, poddijalekat preddržavni, podtekst predturski, predturistički, nadtrćati, protivvrijednost superrevizorski, superrecenzija, vannastavni, postdiplomski, postterapijski i sl. 175. Gubljenje suglasnika vrši se i na granici dviju osnova u složenicama koje su nastale prostim srastanjem riječi (bez spojnoga vokala -0-/-e-). Npr.: šezdeset (< šezddeset<šestdese!), pedeset (<peddeset<petdese!), 176. Iako se radi teškoće izgovora udvojeni suglasnički skupovi izgovaraju uprošćeno, takvo gubljenje suglasnika ne treba bilježiti u pismu kad su u pitanju riječi kao seststo, seststogodišnjica i sl. jer bi se time izgubilo značenje navedenih riječi, odnosno utrla razlika između 600 (Šessf0) i rednoga broja Šesto i sl. 177. Gubljenje suglasnika vrši se i na granici između korijena i sufiksa. Npr.: ruski (ruski), sresti (sreski<srezski), francuski (francusski<francuzski), pruski (<prusska) i sl. 178. Gubljenje suglasnika obuhvata i suglasnike di / kad se nađu pred suglasnicima 4 4 ći dž Npr.: oca (ota), oće (<otće), gubici (Zgubite), preci (preti<predc), napici (Znapite), simidžija (Ssimiddžija<simitdžija), čitaću (<čitatću), bici (Zbitci< bitki), pripovijeci (Zpribovijetci<pripovijetki) i sl. 179. Međutim, ako se suglasnik # nađe na kraju prefiksa u složenicama čija osnova počinje suglasnicima 4 ći ć gubljenje suglasnika se ne vrši. jeNpr. otćušnuti (a ne oćušnuti), otcijepiti (a ne odjepiti), potdjeniti (a ne pocijenit), potertati (a ne pocrtati), otćepiti (a ne oćepiti) i sl. 180. Ako se ne nalaze na kraju prefiksa, suglasnici di # gube se i ispred konsonantske grupe sf. Npr.: nemaština, hrvastina, eospostina, sloboština, rašta (a ne radšta) i sl. 42 193. 194. 195. 196. 197. Prelazak / u 0 izvršen je u svim padežima osim nominativa jednine i genitiva množine imenica s nastavkom -/ac u značenju vršioca radnje. Takve su imenice tipa: zvolilag noslac eledalac čitalac. vustlac rukovodilac talac preealac davalac i sl. Npr. spasilac — spasioca — spasiocu — spasioca — spasioče — spasiocem — spastocu / spasioci — spasilaca — spastocima — SDastoce — SPasloci — SPAs1ocima — SPastocima, molilac — molioca — moliocu — molioca — molioće — moliocem — moliocu / molioci — molilaca — moliocima — molioce — molioci — moliocima — moliocima i sl. Ima imenica toga tipa u kojima nije izvršena promjena / > a Takve su npr.: tkalac — tkalca — tkaleu, znalac — znalca — znalcu, nevaljalac — nevaljalca — nevaljaleu, strijelac — strijelca — strijelcu / strijelcii sl. Napomena: Pravopisno nijesu dozvoljeni oblici nominativa jednine tipa gledao; ru&ovodioc nosiog imaoc te genitiva množine gledaoca, nosioca, imaoca, rukovodioca, koji su nastali analogijom prema ostalim padežnim oblicima, u kojima je izvršena promjena / u 0. Iako su ti oblici rasprostranjeni u pojedinim crnogorskim govorima, treba ih smatrati dijalektalnim jer promjena /u o nije obuhvatala taj suglasnik na početku sloga (e/e-da-lać), već se on kasnije razvio analoškim putem. Imenice s nastavkom -/ac koje ne znače vršioca radnje čuvaju na kraju sloga neizmijenjeno /u svim padežima. Npr.: bijelac — bijelca — bijelu / bijelci palac — palca — palcu / pale; žalac — žalca — žalu / žalc, kolac — kolca — kolcu / kola, feudalac — jeudalca — fendalcu / feudalci. kogalac — kogalca — kozaleu / kozalci i sl. Prelazak / u o gotovo je dosljedno izvršen na kraju nominativa jednine pridjeva muškoga roda. Npr: cio, o, kićeo, veseo, zao, debeo, okrugao, mio i sl. Nekoliko pridjeva se u nominativu jednine muškog roda upotrebljava u dubletnome obliku, s neizmijenjenim i sa izmijenjenim / na kraju. Npr.: smjel — smio, topal — topao, podal — podao Pridjevi bijel i obol uvijek se upotrebljavaju samo u tom obliku (s neizmijenjenim / na kraju). Suglasnik / s kraja osnove pridjeva koji se u nominativu jednine završavaju nastavcima -am/- ni, na, -no javlja se dvojako: a. U nekim pridjevima očuvano je /u navedenom položaju, npr.: stalni, stalan, stalna, stalno; silni, slan, sina, sino; pobvalni, pobvalan, pohvalna, pobvalnoj nezahvalni, nezahvalan, nezahvalna, nezahvalno: koralni koralan, koralna koralnoj lokalni lokalan, lokalna, lokalno 1 sl. b. U drugim slučajevima / je priješlo u 0, npr.: zuisaon, misaoni, misaona, misaono; osion, osioni, osiona, osionaj smisaoni, smisaona, smisaono i sl. Pridjevi s nastavkom -;&7 i osnovom s krajnjim / upotrebljavaju se dvojako: a. U najvećem broju primjera suglasnik / se očuvao, i to dosljedno u svim pridjevima izvedenim od imenica koje čuvaju taj glas u finalnoj poziciji (bez obzira na to da li su te imenice domaćega ili stranog porijekla —v. t. 196), npr.: 45 sokolski, konzulski, generalski, balski, školski, kolski, fudbalski, italski, admiralski, glagolski i sl. U manjem broju slučajeva izvršena je glasovna promjena prelazak /u 0, npr.: vlasteoski, anđeoski, seoski (oblik seki s nepromijenjenim / upotrebljava se jedino ako je sastavni dio naziva, npr. Noro Selo — novoselski; Donje Selo — donjoseliki), konavoski (<Konavli), dupioski (< Dupilo) i sl. 46 XIII. ALTERNACIJE SUGLASNIKA K/G/H: Č/VŠIK/G/H:C/Z/S 198. 199. 200. 201. Alternacija suglasnika & gi bu ć ži šnaziva se prva palatalizacija, a alternacija suglasnika & gibugo zi s druga palatalizacija ili sibilarizacija. PALATALIZACIJA Kad se suglasnici & g i A nađu ispred e kao nastavka za oblik ili dijela nastavka za tvorbu riječi, prelaze u ć ži * Npr: konjanik : konjaniče junak : junače drug: druže vrag: vraže duh : duše vlah : vlaše VUĆI + vučem žući: tučem ruka sručetina noga: možetina Suglasnici & gi A ispred vokala / kao nastavka za oblik ili dijela nastavka za tvorbu riječi prelaze u ć ži Npr: junak : jumačina ruka : ručica stog : stožina Ženjiea : knjižica Ževojka(djevojka) : Ževojčina (djevojčina) prah : prasina zuuba : mušica ubo: uši Palatalizacija nije obuhvatila suglasnike A, gi ispred vokala 2 u akuzativu množine imenica s osnovom na te suglasnike jer se oni u vrijeme vršenja ove glasovne promjene nijesu nalazili pred navedenim samoglasnikom. Npr.: junake oblake, učenike, ruke, mule, kuke, krćage prijedlove zalove zadruge maljuoe orahe svrhe. snakei sl. 202. Palatalizacija se ne vrši u prisvojnim pridjevima izvedenim nastavkom —ix od imenica ženskoga roda. Npr.: Milkin, Ankin, Lenkin, Darkin, Jovankin, Zowkin, Dragin, Gogtn, Zaein, Mihin, crmkin, tetin, Crnogorkin, k&ruškin, bakin i sl. Od toga pravila odstupaju pridjevi na -/ izvedeni od imenica »ajka i đeojka (djevojka) koji se upotrebljavaju dubletno: zvajžin i majčin; čevojkin (djevojkin)i čevojčin (djevojčin). 47 oblačak — oblaćci zaključak — zaključci sobićak — sobičci d. Suglasnik Ž iz suglasničke grupe /& u dativu/lokativu jednine nekih imenica ženskoga roda ne alternira sa € da ne bi došlo do semantičkih pomjeranja riječi (tipa Zežka — tetki>tetri>tec, motka — motki >motci> moci). tetka — tetki čestitka — čestitki rešetka — rešetki dosetka — dosetki brleta — krletii zagonetka — zagonetki batka — patki šutiea — Šutki butka — butki četka — ćetki motka — motki Ali je pravopisno dozvoljeno i pripovijetka — pripovijeci, bitka — bia i sl jer u takvim slučajevima ne dolazi do izmjene značenja riječi. e. Suglasnik & u dativu/lokativu imenica ženskoga roda koje znače nacionalnu, narodnosnu, konfesionalnu ili državnu pripadnost ne alternira sa € Crnagorika — Crnagorki Bosanka — Basanki bravaslavka — pravaslavki muslimanka — muslimanki Bjelopoljka — Bjelopoljii Indonežanka — Indonežanki Talijanka — Talijanki 205. Suglasnici & gi h ispred vokala 7 u dativu i lokativu geografskih imena ponašaju se dvojako. Iako nema strogoga pravila po kojemu bi se moglo odrediti kad navedeni suglasnici alterniraju sa 4 Zisa kad ostaju neizmijenjeni, jer o tome odlučuje ponajviše dosadašnja tradicionalna upotrebna praksa, moglo bi se reći: a. Ako je riječ o dobro poznatim našim i stranim geografskim nazivima u kojima poslije izvršene alternacije suglasnika ne bi došlo do promjene značenja, suglasnici & gi/bu navedenim padežima alterniraju sa 4 ž1 5 npr. Rijeka — Rije Banjaluka — Banjaluci Lika — Lici Palanka — Palanci Afrika — Afria Amerika — Ameria b. Ukoliko je riječ o geografskim nazivima kojima bi se poslije izvršene alternacije izmijenilo značenje, sibilarizacija navedenih suglasnika se ne vrši, npr.: 50 Boka — Boki Kostarika — Kostariki Meka — Meki Volea — Vale Krka — Kri 206. Suglasnik & u grupama sŽ i s& u dativu /lokativu jednine imenica ženskoga roda pravopisno je dozvoljeno upotrebljavati u dubletnom obliku — i neizmijenjen 1 sibilarizacijom izmijenjen u € — jer tako nalaže upotrebna praksa, npr.: braska: praski — prasci ljuska: ljuski — ljusci guska: guski — gusci puška: puški — pušci kruška: kruški — krušci vaška: vaški — vašci 51 XIV. NEPOSTOJANO A 207. 208. 209. 210. 211. Nepostojano 4 je a koje se u nekim oblicima javlja, a u nekima ne. Upor.: pas — psa, novac — novca, momak — momka i sl. To a je kratko. Dugo a nije nepostojano a. Upor: bardak -bardaka, junak- junaka, težak- težaka i sl. Nepostojano a se javlja u nominativu jednine i genitivu množine imenica muškoga roda, npr: znomak — momaka bas — pasa sastanak — sastanaka vrabac — vrabaca trupac — trupaca U svim ostalim padežima i u jednini i u množini nepostojano a se gubi. Npr.: znozuka, momcima; bsa, bsima; vrapca, vrapama i sl. Nepostojano a javlja se u genitivu množine imenica ženskoga i srednjeg roda sa suglasničkom grupom na kraju osnove. Npr.: guska — gusaka tikva — tikava olovka — olovaka tačka — tačaka mačka — mačaka tetka — tetaka koplje — kopalja staklo — stakala sedlo — sedala jedro — jedara segno — stegana U nominativu jednine pridjeva neodređenoga vida u muškom rodu javlja se nepostojano a između dva krajnja suglasnika u osnovi. U svim ostalim oblicima to 4 se gubi. Npr.: dobar (dobri, dobra, dobro) kršan (kršni, kišna, kršno) sitan (sitni, sitna, sitno) blodan (plodni, plodna, plodno) Nepostojano 4 se javlja u određenim slučajevima i pri građenju složenih glagola prefiksima. Npr: izagnati, razagnati podastrijeti, odazvati, odašiljati i sl. Iu nekim glagolskim oblicima javlja se nepostojano 4, npr.: jesam — jesmo nijesam — nijesmo strkao — strela rekao — rekla pošao — posla 52 €. u trpnom pridjevu i imperfektu glagola čija se prezentska osnova završava na Za infinitivna na žili e npr.: d > đ: graditi — građen; orađah t > Ć mlatiti — mlaćen: mlaćah 1 > 1j: soliti — soljen; soljah u > nji braniti — branjen; hranjah s > Šš ositi — kosen; košah Z > Ž paziti — paženj pažah b > blj: globiti — globljen globljah P > plj: zatupiti — zatupljen; tupljah V > vlj: slaviti — slavljen; slavljah m > mlj: lomiti — lomljen; lomljah d. uinstrumentalu jednine imenica ženskoga roda koje se završavaju na suglasnik, npr.: glad — glađu, so — salju, smrt — smrću vlast — vlašću, zob — zoblju. krv — knljui sl. €. pri građenju zbirnih imenica s nastavkom sje, npr.: prut— pruće grozd — grožđe, korijen — korijenje kamen — kamenje grob — groblje grm — grmlje, snop — snoplje, Alas — klase, os — afei sl. Napomena: Suglasnici si g koji su se u ovoj kategoriji dosljedno jotovali u ći na cijelom crnogorskom jezičkom prostoru, pod uticajem doskorašnje standardnojezičke norme zamijenjeni su regresivnim oblicima sa ji 2 S obzirom na to da su u savremenome crnogorskom jeziku takvi regresivni oblici opšteprisutni i obični, neophodno ih je prihvatiti kao normativne, npr.: asje, Zlagje, brezje i sl. f. pri građenju pridjeva s nastavkom —ji, npr.: govedo — goveđi, june — juneći, bivo — bivolji, krava — kralji, brav — bravlji, koza — koži, pas — pagi i sl Napomena: Kao i u prethodnoj stavci, suglasnici si > su se i u toj kategoriji dosljedno jotovali, ali su se iz istih razloga u crnogorskome jeziku u novije vrijeme ustalili regresivni likovi navedenih riječi (npr.: Zogji pasji). S obzirom na to da su takvi regresivni likovi potvrđeni savremenim uzusom, neophodno im je dati normativni status. £. pri građenju imperfektivnih glagola, npr.: dosaditi — dosađivati, zabraniti — zabranjivati. sniziti — snižavati, skratiti — skraćvati, dodijeliti — dodjeljivati, iskoristiti — iskorišćavati, zaposliti — zaposljavati i sl. 216. Suglasnici A, g 41 e (u finalnom položaju u imenicama) koji su se jotovali sa j iz nastavka je, ji i ju dali su grupe ži 5. Npr: čojek — čovječji, bog — božji, stog — ostožje. orah — orašje zec — zećji, lice — naličje i sl. 55 217. Rezultati dobijeni tzv. jekavskim jotovanjem su opšteprisutni u crnogorskome jeziku i zbog toga su savremenom crnogorskom standardnojezičkom normom propisani kao normativni. Npr.: t > Ćć: ćrati, vrti, bolećeti d>đ Čevojka, čed, viđeti 1 > lj: ljebota, ljetovati, ljeto u > nji: njedra, njevovati. nježan s > $: ćokira, semo, ćever Z > Ž: ženice, ižesti, iželica 218. Takvo se jotovanje ne događa kada labijali bp, 77 i » prethode glasu j. Upor: bježaf a ne blježati objesiti, a ne obljesiti; pjesma, a ne pljesma; trpjeti, a ne trpljet; mjera, a ne zljera; mjesto, a ne zaljesto; vjera, a ne vljera; Živjeti ane Življeti 56 XVI. REČENIČNI ZNACI 219. Pod rečeničnim znacima podrazumijeva se Zuterpuukcija. Rečenični znaci koriste se radi jasnijeg iznošenja misli; pomoću njih se rastavlja pisani tekst na pasuse, rečenice i rečenične djelove. Kao što se u govoru prilikom iznošenja misli koriste pauze, varira intonacija i slično, tako se u pisanome tekstu koriste interpunkcija ili rečenični znaci. 220. Rečenični ili interpunkcijski znaci su: tačka zarez tačka-zarez dvotačka trotačka upitnik P uzvičnik l crta —_ navodnici RuxG polunavodnici zagrade 0//16 kosa crta / TAČKA 221. Tačka je interpunkcijski znak koji se piše na kraju svake izjavne rečenice, bez obzira na to da li je potvrdna ili odrična, prosta, proširena ili složena. Npr.: Pao je snijeg. Crna Gora je obnovila nezavisnost Ma koliko se trudili, teško ćete ga nadmašiti, 222. Ukoliko se naslov i podnaslov nekog djela pišu u istom nizu, jedan za drugim, iza njih se stavlja tačka. Npr.: Gorski vijenac. Istoričesko sobitije pri svršetku XVII, vijeka, Polje jadikovo. Crnogorske narodne tužbalice. Izbor priredio Branko Banjevi; Zagreb, 2007. 223. Tačka se stavlja iza naslova ako u istome redu iza njega slijedi tekst. Npr.: Crnogorski govori. Cmogonski govori oreanski se pribrajaju istome genetski određenom sistemu kojemu i srpski, hrvatski i bosanski Stokavski govori... Crnogorska/zetska redakcija. Cmogonka/zetska redakcija (lat redactio — popravak popravljanje) predstavlja tib staroslovenskova jezika izeovoren na crn, (zetski) način... 224. U svim ostalim slučajevima (izuzev onih koji su opisani u t. 220 i 221) iza naslova se ne piše tačka. 57 238. Isto tako se zarez piše između naziva mjesta i datuma u slučajevima kad datum nije iskazan brojčano već je umjesto njega navedeno ime nekog praznika. Npr.: Cetinje. na Lučindan 2007. U Baru, na Petrovdan 1943. Podgorica, o Malome Gospođinu dne 1896. Zarezom se odvajaju rečenični djelovi koji se naknadno dodaju, odnosno koji su u samostalnom odnosu prema rečenici, bez obzira na to da li se takvi djelovi nalaze na početku ili na kraju rečenice, ili su pak u nju umetnuti. Ako se takvi rečenični djelovi nalaze na početku rečenice, zarez se piše iza njih. Ukoliko su umetnuti u rečenicu, onda se od nje s obje strane odvajaju zarezima, tj. zarez se tada piše i ispred 1 iza toga rečeničnog dijela. Kad se takav rečenični dio nalazi na kraju, zarez se piše ispred njega. U skladu s tim, zarezom se odvajaju: a) vokativi: Veliki Ostraški Vasilije Sveti Ne ti je slava! Dojadiše nam ovi krševi kleti — Skapa nam i dijete i vo i krava Najposlije još nesto da vam kažem i izbistrim, o braćo i narode crnogorski i brdski! Narode maj, stado moje prelaziš u marvu, zaboravio si ime svoje, izeubto st jezik svoji... Napomena: Iza vokativa u ustaljenim frazama nikad se ne piše zarez. Npr.: Bože pomozi! Oprosti (mi) bože! Bože (me) sačuvaj! Sačuvaj (me) bože! Ajme Gospe mila! (upotrebljava se u Boki) Neka čarole! b) rečenični djelovi koji se nalaze iza % jet dli fj jer predstavljaju naknadno objašnjenje, npr.: Ukoliko se mjesne rećenice nalaze u imverziji, tj. ispred glavne rečenice one se tada od njih redovno odvajaju zarezima. Ove bi se rečenice mogle upotrijebiti i bez navedenoea veznika, to jest kao naporedne rečenice 0) uzvici i riječce ili izrazi kojima se iskazuje subjektivni stav govornog lica prema onome što se rečenicom iznosi: Ah, kad si divljački mućen, rovitim drumom vućen, padaše rumena rosa... Oh, da zi je znati Uostalom, on je sve uradio kako treba, Naravno, svi smo znali da nas je slagao. 60 Oni su se, međutim, doćetili o čemu je riječ U najkeraćem, on je bio najuspješniji vladar iz dinastije Petrovića. On je nesumnjivo, posljednji koji bi nam nanio Štetu. Međutim, ako iza ovakvih riječi i izraza slijedi enklitika, iza njih se nikad ne piše zarez. Npr: I napokon je stala kiša, (Nasuprot: I napokon, stala je kiša.) Valjda će sami uspjeti da dovrše taj posao Napomena: Enklitike se ne pišu iza zareza. d) bilo koji rečenični dio koji je dodat ili umetnut u nju: Svi glavari su bili na zboru, osim jednoga. Svi glavari, asim jednoga, bili su na zboru. Tu se i danas naziru ostaci nekakve tvrđave vjerovatno ix turskoga vremena. e) apozicije i apozitivi, kao i nazivi titula i zvanja kad se, kao naknadno dodati, nalaze iza imenice na koju se odnose: A on, siromah i neugledan, ustručavao se da im protivunjeći, Ostarjela i iznemogla, ona nije mogla nastaviti put Dugo su posmatrali svod, zvjezdan i beskrajan. Mihailo Stevanović lingvista, ročen je u Zeradama Šagovića, Sava Kovaćević narodni heroj, poginuo je na Sutjesci, Napomene: Atributivi se (osim kad označavaju titule i zvanja) nikad ne odvajaju zarezima. Npr: Đavojka jejećam žito klela, Otišli su u Srijem zemlju. Takođe, ako se titule i zvanja nalaze ispred imenica na koje se odnose, iza njih se nikad ne piše zarez. Npr.: Linovista Mihado Stevanović podrobno je opisao jugoistočnu skupinu crnogorskih govora Crnogorski kralj Nikala zbačen je s prijetola 1918. godine. UPOTREBA ZAREZA IZMEĐU NEZAVISNIH REČENICA 239. Sastavne (kopulativne) rečenice koje se upotrebljavaju s veznicima se ne odvajaju zarezima. Npr.: Spalili su in kuće i oćerali sav mal pred sobom. Vi slobodu svoju ne poznajete i poznati je ne hoćete Nikad se ne gledamo niti pitam za njih, Dobro su se obukli pa im nije hladno, 240. Ako se sastavnim rečenicama koje su vezane veznicima nešto naročito ističe, one se ipak odvajaju zarezima. Npr.: Ni što smio, ni pričat umijem. Niti grmi, nit' se zemlja trese Niti bije more o mnramonje 61 241. 242. 243. 244. 245. 246. Cijelova vijeka radio je za njih, i Živio je za njih, i sve im je dao, a oni su sve zaboravili Ukoliko veznici pa i že vezuju dvije sastavne rečenice, pri čemu se drugom iznosi nešto što se vrši poslije radnje iskazane prvom rečenicom, tada se između njih piše zarez. Npr.: Tu hiljade bjehu nevoljnika, svi u ljuta ovožđa poputani, te građahu prinapu brodove. Raspre seme posijaše orko, tes njim pleme srpsko otrovaše.., Razbolio se, pa nije mogao doći na posao. Sastavne rečenice koje se upotrebljavaju bez veznika uvijek se odvajaju zarezima. Npr.: Iza tuče vedrije je nebo, iza tuge vedrija je duša, iza plaća vesdije poje Veliki Vojvodo, mjero svoga doba, Nema za te smrti, nema za te groba Kronu kolac njekoliko puta, zviznu pala njekoliko puta, zadrhtaše ta vjećala tanka, al ne pisnu Crnogorćad mlada, Putnik miro putovaše, trevac slobodno treovaše rabotnik svoju vabotu veselo rabotase i ćoban svoju stoku bez straha pasijaše i Bogom blagoslovena tišina na sve strane prebivaše Zaključne (konkluzivne) rečenice se uvijek odvajaju zarezima, bez obzira na to da li su vezane veznicima ili se upotrebljavaju bez njih. Npr.: Vrijedno je radio, sionmo će položiti ispit. Uložili su sav trud u tu zemlju, izvući će korist iz nje Dobro je spavao, moći će dakle, dobro da radi. Cijelu noćje padala kiša, biće ustao potok, Suprotne (adversativne) rečenice se uvijek odvajaju zarezima. Npr.: Zla nadživjeh tvoja svakdlika, a s najeorim hoću da se borim. Nijesmo ih htjeli primiti, već smo im otbisali da nam se ne primiču. Nikad me nije htio poslušati, nego je uvijek radio po svome, Kao i suprotne, i isključne (ekskluzivne) rečenice se uvijek odvajaju zarezima. Npr.: Nije govorio ništa, samo je gledao neee u daljinu Cijelo društvo se veselilo, jedino je on bio Setan Sui su se radovali njegovome uspjehu, jedino je on bio ravnodušan, Rastavne (disjunktivne) rečenice koje se vezuju veznicima volja i bilo uvijek se odvajaju zarezima. Npr: Volja ti uzmi, volja ti ostavi 62 260. 261. 262. 263. 264. Posljedične (konsekutivne) rečenice se gotovo nikad ne upotrebljavaju u inverziji, ali se i u uobičajenom nizu (kad se nalaze iza glavne rečenice) odvajaju zarezima. a. Ukoliko je posljedična rečenica s veznikom da u tijesnoj vezi s glavnom, tj. ako je njezina zavisnost jače istaknuta, tada se od glavne ne odvaja zarezima. Npr.: Vikali su toliko da su nam bubne opne popucale. Glas im je bio tako snažan da se fenjer pred njima gasio, Ne budi jabuka da te svak gloče niti budi ćemerika da te niko ne obiduje b. Ako je zavisnost takvih posljedičnih rečenica (s veznikom da) od glavne manje izražena, tada se one odvajaju zarezom. Npr.: A on je izuzetno pošten, da mu niko nista ne može prigovoriti Petar je bio čovjek od zanata, da ga niko nije mogao nadmašiti, Da su navedene posljedične rečenice u slaboj zavisnosti od glavne rečenice, najbolje se vidi po tome što bi se bez ikakve promjene značenja mogle upotrijebiti i bez navedenoga veznika, tj. kao naporedne. Npr.: A on je izuzetno pošten, niko mu ništa ne može prigovoriti — Petar je bio čovjek od zanata, niko ga nije mogao nadmašiti €. Posljedične rečenice s veznicima že ili pa mogu se od glavne odvajati zarezima kad je zavisnost jače istaknuta. Npr.: Nijesam više imao Što tražiti tamo, pa sam otišao kući Pala je velika kiša, te se nije moglo izaći napolje. Uslovne (kondicionalne) rečenice se u uobičajenom redu (kad stoje iza glavne rečenice) ne odvajaju zarezom. Npr.: Ne bi tako pričao da st vidio što i mi Nemojte da vas čekamo sutra ako smo se dogovorili Lakše će ti biti ako nam se pridruži“, Ukoliko se uslovne rečenice rečenice dodaju kao naknadno objašnjenje, one se odvajaju zarezom i Kad se nalaze iza glavne rečenice. Npr.: Imali su kuću, ako se to kućom moglo zvati Pamtićemo i vratićemo sve Što su nam napravili, ako se to uopšte može vratiti, Kad se uslovne rečenice nalaze u inverziji, tada se iza njih obavezno piše zarez. Npr.: Da ne bješe pod onim imenom, Ne sćaše se bojat od uroka. I ako ve ne nažene vaše samovoljstvo na veliki vašu nesreću i sramotu, nemojte me zvati mojijem imenom. Ako bi se ko našao u narodu našemu da ne primi ove moje potonje rijeći i preporuke za istinite ili ako ne bi sve tako poslušao kako ova &njiea izgovara, nego bi kakvu smutnju i razdor među narodom usudio se činiti slovom ili djelom, toea svakoea, koji eođ on bio, mirski li dubovni ja na smrtni ćas moj vjećnome prokletstvu i anatemi bredajem, kako njega, tako i njegov rod i porod, da mu se trag i dom iskopa i utre! Uz dopusne (koncesivne) rečenice koje se nalaze iza glavne rečenice zarez se piše u zavisnosti od veznika kojim su povezane s glavnom rečenicom. 65 265. 266. 267. 268. 269. a. Dopusne rečenice s veznikom /ažo ne odvajaju se zarezom ako se nalaze iza glavne rečenice. Npr.: Uvijek nas je čekao tako je bio stariji od svih, Nje pokazivao nikakvu tugu ni strah iako je znao da mu se bliži kraj. b. Dopusne rečenice koje se za glavnu vezuju ostalim veznicima (ažo ; mada, premda, maka) odvajaju se zarezima i kad se nalaze iza nje. Npr: Došli su, mada nijesu bili stonrni kako će ih primiti, Daćemo sve od sebe. makar nam to bilo posljednje Dopusne rečenice se u inverziji uvijek odvajaju zarezima. Npr.: Ako su ga kraste nagrdile zdrave su mu oći ostanule. Iako ga danas nazivaju INemanjin grad, to je samo turska tvrđava Depedogen. Premda je tada bio teško ranjen, ipak je uspio da se brzo izliječi Kad odnosne (relativne) rečenice stoje iza glavnih, one se odvajaju zarezom ili se upotrebljavaju bez njega — zavisno od njihove službe. a. "Kad odnosne rečenice imaju atributsku službu, tj. kad određuju nepoznati pojam, one se od glavne rečenice ne odvajaju zarezima. Npr.: Nadao se da se neće zaboraviti žrtve boraca koji su dali Život za svoju zemlju. Dodijelili su im onu kuću što je niko nije htio uzeti, b. Ako odnosne rečenice imaju apozitivnu funkciju, tj. ako se odnose na već određeni pojam, one se redovno od glavne odvajaju zarezom. Npr.: Nadao se da se neće zaboraviti žrtve naših boraca, koji su život dali za svoju zemlju, Dodijelili su im onu staru euću, što je niko nije htio uzeti, Kad se odnosne rečenice nalaze u inverziji, redovno se od glavnih odvajaju zarezima. Npr.: Ko to kuca alkom na vratima, alka mu se o glavu slomila. Čije su ovce, toga je i planina. Odnosne rečenice koje počinju zamjenicama Ž0 i šf, a imaju subjekatsku ili objekatsku funkciju, redovno se odvajaju zarezima kad se nalaze u inverziji. U suprotnom, ako se takva odnosna rečenica nalazi iza glavne rečenice, ona se od nje ne odvaja zarezom. Npr.: Ko drugome jamu kopa, sam u nju upada. Ko rano rani, dvije sreće grabi. Što možeć danas zavriti, ne ostavljaj za ćutra! Što tražili, ono su i mašli Dvije sreće grabi ko rano rani. Ne ostavljaj za sutva (ono) što možeš danas završiti Kad se zavisne rečenice u složenoj, bilo da su raznovrsne ili iste vrste, nižu jedna za drugom, one se redovno odvajaju zarezima bez obzira na mjesto na kojemu se nalaze. Npr.: Molio bih vas, ako možete, ako vam nije problem, da izdvojite malo vremena za njega, 66 270. 271 2712. 273. 2714. 275. Koji li se nađe neposlušan i samovoljan da ikakvu smutnju ili nesloou ćini, takvoga ostavljam pod žestokijem prokletstvom, da mu Bog smuti sice i mozak, da ga sla Božija porazi, da njegov dom ostane pust. Kad ustane, ako se fetiš, probudi me. Umetnute rečenice se kao naknadno dodata obavještenja uvijek odvajaju zarezima od ostalih rečeničnih djelova. Npr.: Vaš odeaor, koji ste mi poslali na pisma gospodina kapitana od cirkula, ja sam ponapravio i poslao u Kotor Oni neće osporavati, ako išta znaju, službenu upotrebu opstecrmogorskih jezičkih oblježja. Rečenični dio koji počinje glagolskim prilogom, kad se nađe na početku rečenice, uvijek se od preostaloga dijela rečenice ili čitave rečenice koju određuje odvaja zarezom. Npr.: Izučavajući crnogorske govore, zaključio je da su glasovi $ i $ neophodni dio crnogorskoga standardnog jezika. Trudeći se da svijetu iznese dostionuća savremene montenegristike učestvovao je na brojnim međunarodnim skupovima slavista. Ukoliko se rečenični dio koji počinje glagolskim prilogom naknadno dodaje, on se odvaja zarezom iu slučaju kad se ne nalazi na početku rečenice. Npr.: Toga jutra, kremivši prema stanici, oseti jak bol u grudima. Svim učesnicima je poželio sreću, obomemuvši ih još jednom da budu pažljivi TAČKA-ZAREZ 'Tačka-zarez se piše između dvije relativno samostalne rečenice koje su najčešće složene ili je makar jedna od njih složena. U takvim slučajevima se značenje rečenice ne bi izmijenilo ni kad bi se umjesto tačke-zareza upotrijebila samo tačka. Npr.: Ivi tako učiniste kuluk i praviteljstvo postaviste da zakonik carstvuje i da je svaki zakoniku podložen, Čašu meda jošt niko ne pobi, Što je ćašom Žuči ne zagori čaša žući ište ćašu meda, smiješane najlakše se biju. Tačka-zarez se može pisati i umjesto zareza ako je potrebno posebno naglasiti razliku među rečenicama koje se u složenoj javljaju bez veznika. Npr.: Odlazili su svakoga jutra na rijeku, slušali su njezine šumove posmatrali su jutarnje sunce kako se preijava u valovima; ćutali su. Misli im nijesu bile jasne; rijeći su im se nezerapno kotrijale ix grla; no svi smo poznavali njihovu dobrodušnost Tačka-zarez se često upotrebljava iza rečenica koje se nižu jedna za drugom. Npr.: U svom pravopisnom priručniku Vojislav Nikćević je jasno istakao sljedeća tri načela: piši kao Što zboriš, a čitaj kako je napisano, drži se upotrebne norme crnogorske, općene pravilnosti“; tuče piši kao svoje. Pri nizanju različitih rečeničnih djelova, naročito ako se u okviru tih djelova javljaju zarezi, neophodno je između njih pisati tačku-zarez. Npr.: Najće'ć veznici nezavisno-složenih rečenica su: i pa, te ni, niti a, ali, već nega i, dakle sieuvno; samo, samo Što, jedino, jedino sto, već već sto; ili, volja, bilo, 67 286. 287. 288. 289. 290. 291. UPITNIK Upitnik se piše na kraju upitne rečenice. Npr.: Rekao sam ti da dočeš. zar se ne šećaš? O, &o će da rashladi dugi i teški put? Iza upitnih rečenica u nabrajanju upitnik se može pisati na dva načina: a. iza svake upitne rečenice koja se niže ili nabraja, npr.: Štos'u obrag setno neveselo? A! nijesi snahu isprasio? A!' ti nije po ćudi čevojka? Ali žališ tri tovara blaga? b. nakraju posljednje u nizu upitnih rečenica, npr.: Što ne čuva mladu glavu, ljudska vilo, što krvnika njom nasladi, bratska diko? Ako se upitnik piše u zagradi unutar rečenice, njime se tada iskazuje sumnja u vjerodostojnost onoga što se iznosi u rečeničnom dijelu uz koji takav upitnik stoji. Npr.: Rođen je 1856. (7) godine Bila je to užasna borba u kojoj je stradalo 325 () vojnika. Iza zavisno-upitnih rečenica upitnik se ne piše. Npr.: Kazuj, babo, jesi li vještica Pitali su ga da li može preplivati zaliv, UZVIČNIK Uzvičnik se piše na kraju uzvičnih rečenica. Npr.: Pustite ih, amanat vi Božji! Uhvatite va! Zabranjeno nošenje oružja! Uzvičnik se piše i iza riječi, izraza ili cijelih rečenica koje se izgovaraju u nekom uzbuđenju ili afektu, kao 1 iza retoričkih pitanja. Npr.: U pamet se dobro, Crnogorci! Rat! Rat' Hoće da se rat! Svuda je pala tmina! Ko izdao, braćo, te junake, rđa mu se na dom rasprtila; za njegovim tragom pokajnice sve kukale, dovijek laoale! 70 292. 293. 294. 295. 296. 297. Stani! Na početku pisma, iza imena lica kome se obraćamo može se pisati uzvičnik. Nastavak pisma tada se prenosi u sljedeći red i obavezno počinje velikim početnim slovom. Npr.: Poštovani profesore! Obarjestavam Vas da se sljedeće neđelje održava... Kosta! Potrefen sam viješću. Molio bih te da njegovoj porodici preneseš izraze mog dubokog saučešća Uzvičnik se može pisati iza vokativa koji se nalazi na početku rečenice ukoliko je posebno naglašen. Tada se, prirodno, nastavak rečenice piše velikim početnim slovom. Npr.: Braćo! Spremite se za pokret! Đe! Slušajte me! Gospode! Smiluj se! Iza rečeničnog dijela čiji se sadržaj želi posebno naglasiti može se pisati uzvičnik. U tom slučaju se uzvičnik piše između zagrada, a naredna riječ malim početnim slovom. Npr. lako akademik (1), on nikad nije savladao ni osnovna pravobisna pravla! Oni zu nikad nijesu dozvolili da u tom časopisu odeovori na pomenuti Petrovića pamflet, iako su imali zakonsku dužnost (1) da to učine U tom kontekstu može se umjesto samog uzvičnika upotrebljavati u zagradama i latinski uzvik si! Npr: On je i basanski i cmogorski i hrvatski jezik smatrao regionalno-konfestonalnim (Sic) varijetetima srpskoga jezika! Kad se uzvičnom rečenicom istovremeno postavlja i pitanje, na njenom kraju se piše i upitnik i uzvičnik. Ta dva znaka pišu se i iza upitnih rečenica koje se izgovaraju povišenim tonom jer se njima izražava čuđenje. Npr.: Kakav fićek na poklon veziru, Samovoljni kaurski hajduče?! Jeste li vi polučeli?! Koga mislite zavarati?! Zaista?! Ukoliko se čuđenje odnosi na određeni rečenični dio, tada se iza toga dijela mogu u zagradama pisati upitnik i uzvičnik. Npr.: Njegoša je smatrao dijalektalnim piscem u okviru sipskoga jezika (2!) iako je i sam pisao o ogromnoj ulozi koju je Njegošev jezik imao u pobjedi Vukove jezičke reforme. U tome iječniku mogu se naći i riječi kao Što je npr. kostjela (?!), sjenina (2!) za koje nema potvrda u bilo kojem crnogorskom govoru! CRTA Crta se može upotrebljavati umjesto zareza da se označi duža pauza od one koja se označava zarezima. Npr.: 71 298. 299. 300. 301. Sržje Šibala mlazom — jetkim krvavim sokom. Crtom se označava onaj rečenični dio koji se želi naročito istaći. Npr.: Žena oskudnih čari može biti ministar spoljnih paslova, može biti vladarka, čak i slavna glumica, ali sekretarica — na Noć pagana podmukla pritisla prioušen krik spržlla edemi Brijest — snagu, povijest Uronio zeleni hlad u jezivu noć— u nepovrat, Crta se piše ispred rečeničnog dijela kojim se iznosi neka neočekivana informacija ili nešto što je suprotno dijelu rečenice koji mu prethodi. Npr. Vatra je gutala sve, sijeno je gorjelo, &rov se rusto, plakale su žene i đeca — on je samo odsutno gledao u daljinu U Lovćenu odježnu olas prionjećen, tmuo — niko ga nije čuo Crtom se mogu označavati umetnute piščeve riječi u upravnom govoru. Npr.: Ja te tvoje ideje — ljutnu se Avram — prosto zamišljam kao harem starih žena koje odavno ne mogu poslužiti ničemu. Što bi marilo — rekoše oni — da nam se i vi pridružite? Tebe samu — veli — dobro zapamtio! Kad je umetnute rečenice potrebno naročito istaći, onda se umjesto zareza koriste crte. Npr.: Nalik na kamen stao je putnik — u sreu je gorio plamen — gleda sumorno čovjek u modri prostor prazni... Onda bi uklapao svoje nadahnuće — koliko može da stane — u prostor okvira, držeći se ideje ueravirane na žutoj bločici 302. Nerijetko se u dijalozima umjesto navodnika piše crta. U tom slučaju umjesto izvodnika (drugoga dijela navodnika) ne piše se crta osim ako iza navedene rečenice slijedi piščev govor. Npr.: — Ne slušajte ga, molim Vas — obrati mi se Zećica sa sobnih vrata. — To je razlog zbog kojega niko u njevovoj sobi nije izdržao više od dva dana — A što, čoće, da ga ne pokvarim?! — Žuko, bdje bi Vam bilo da se primirite i zaspete Znate da Vas ujutro čeka izuzetno naporno snimanje Uostalom, nijeste Vi jedini na ovom odjeljenju... — demonstrativno zalupi vratima. — Viđi, ne obraćaj pažnju. Mali je napuštio prije dvije neđelje — U redu je Živko. Možete nastaviti priču, ali budimo malo tiši — rečoh, 72 314. 315. 316. 317. 318. POLUNAVODNICI Ako je potrebno citirati (pod navodnicima) rečenicu čiji se djelovi već nalaze pod navodnicima, onda se takvi djelovi prilikom citiranja označavaju polunavodnicima. Npr.: Savo Brković u svojoj knjizi O postanku i razvoju crnogorske nadje ističe: , Nije teško zapaziti iz prvog pisma Ilariona Ruvarca da i on smatra da su Zetu i Flercegovinu osvojili "stari Srbi) misli valjda na Nemanjiće a da bi to izrazio on se služi terminom 'ovladaše' 'u krvavim bojevima i ratovima'. A ondašnje Crnogorce koji su se jaš Boji vijek ranije oformili kao jedna narodnosna — etnička zajednica. a u njegovo vrijeme uelavnom i kao nacionalna, bez obzira na izijemne anahronizme u njihovoj svijesti, ne bez tendencije dijeli na Brane. Crnogorce i mlade Flerceeovee (slourmo misli na crnogorske krajeve Goliju, Plivu, Drobnjake i dr.) i kaže 'da su većim delom porekla vlaškooa' jer su, kako on tvrdi, 'stari Srbi' "koji needa u bolja vremena ovladaše Zetom i Hercegovinom u ta krvavim bojevima i ratovima koje izoinuli koje izumrli“. ZAGRADE Zagrade mogu biti oble (), kose / /, uglaste [ ] i vitičaste 3. Njima se obilježavaju oni rečenični djelovi koji se zbog nečega jače odvajaju od ostalog dijela rečenice. Iza posljednje riječi u oblim zagradama tačka se piše samo u dva slučaja: 1. ako je u pitanju skraćenica i 2. ako se u takvoj zagradi nalazi cijela rečenica ili neki veći tekst. Ipak, ako je riječ o čitavoj rečenici ili tekstu, onda ih je preporučljivije pisati u kosim ili uglastim zagradama. Zagradama se može odvajati rečenični dio koji predstavlja naknadno dodato objašnjenje. Npr.: Iskošena slova (urziy italik) mogu u svemu zamijeniti navodnike, Kobilji Do u Katunskoj nahiji nazvan je po , travi“ kobiljači (a ne po domaćoj životinji kobili), a izvor Međeđak u Pivi po mečeđoj lijeka ili međetki (a ne po životinji međedu), Ukoliko se prilikom citiranja ispušta neki rečenični dio, cijela rečenica ili nekoliko rečenica, onda se umjesto njih pišu tri tačke koje se obavezno nalaze među oblim zagradama. Npr.: U Glasu Crnogorca (br. 80, 27. XI 1919, str 4) objavljen je članak u kome se govori o nasinoj ekavizaciji crnogorskoga jezika: , Čitao svijetu, a naročito sibskom narodu u Uearskoj, poznat je onaj zloglasni tzv Aponijev škalski zakon, po kome su čeca svih nemađarskih naroda u državi morala u školama učiti mađarski - i protiv koga se cio obrazovani svijet zeražao i bunio. (..) Ali ono što danas radi beogradski cincarin Davidović u skolama u Crnoj Gori mogo je gadnije i sramnije od onoga sto je činio Aponij. Davidović je (..) zabranio da se u crnogorskim školama predaje crnogorska istorija! Pa još je i to sitnica prema onome što slijedi! On je čujte zabranio da se u Cmoj Gori govori južnim dijalektom! U školama se mora predavati đeci samo istočnim dijalektom. (..) Tako Rijeka Crnojevića sad nosi ime 'Reka) Bjelopavlii zovu se 'Belopavlići, Bjelice pak "Balice', Pjestvci se zovu "Pec itd.“ Prilikom navođenja tuđega teksta može se u zagradama donijeti i ime autora i bibliografska jedinica iz koje je citat preuzet. Npr.: Milorad Ni&ćević ističe: , Kako INjeeoš može biti pjesnik sipskoga naroda i jezika kad Srbi moraju da ga čitaju s rječnikom?!“ (Milorad Nižćević Fonemi & 2 3 ć đu cmogorskom standardnom jeziku, Zbornik radova sa međunarodnoga naučnog skupa INorma i kodifikacja crmogorskoga jezika, Institut za crnogorski jezik i jezikoslovlje Cetinje, 2005, stn 119) 75 319. 320. 321. 322. U tom slučaju može se upotrijebiti bilo koji oblik zagrada, ali su najčešće oble i uglaste. Ukoliko se u okviru teksta koji se nalazi u zagradama javi potreba ponovnoga korišćenja zagrada, tada se upotrebljava neki drugi tip. Tako se najčešće smjenjuju oble i uglaste zagrade. Npr.: Podržavajući zahtjeve crnogorskih jezikoslovaca za nowmiranje opsteprisutnih glasova $ i $ Josib Silić kaže: , U fonološkoj je konstelaciji nastaloj nakon preraspodjele (morfojfonema u okviru altemacije ije/ (jel (e/ (it pojave tiba ženica i fenica pogrešno proglašavati dijalektalnima. [Ono Sto je dijalektalno u jednome standardnom jeziku (istoea jezičnog sustava) ne mora biti dijalektalno u drugome standardnom jeziku. O toj činjenici suvremena sociolinavistika mora voditi računa]“. Ukoliko se u okviru teksta koji se nalazi u zagradama više puta javlja potreba korišćenja novih zagrada, onda se one međusobno kombinuju tako da se u okviru teksta odvojenog jednom vrstom zagrada ne javljaju zagrade iste vrste. Ukoliko se pored nečijeg imena u tekstu piše i godina njegova rođenja i smrti, ili ako se pored naziva nekog djela piše godina izdanja, onda se taj podatak redovno odvaja zagradama. Npr: Petar I PetrovićINjegoš (1747—1830) s nepomućenim moralnim, duhovnim i državničkim autoritetom svećno je vladao Crnom Gorom. Iako je INjeoš u pjesmi Misao (1844) razmatrao problematiku koja je stara koliko i sama filozofija, u njoj je realizovao tvorevinu visoke umjetničke vrijednosti, KOSA CRTA Kosom crtom se odvajaju stihovi kada se pišu u istom redu. U takvoj upotrebi u štampanom tekstu kosu crtu treba redovno odvajati bjelinama s obje strane kako bi se razlikovala od kose crte kao pravopisnog znaka koji se upotrebljava bez bjelina. Npr.: O Stambole, zemaljsko veselje / kupo meda, goro od šećera, / banjo slatka ljudskoga života, / đe se vlle u šerbet kupaju: Nećemo! INe gubimo mi ime svoje kod mora! / Zalud ma nas vojštiše paše i generali / Skeliješteni u kršu izgledasmo vam mali - / al' vaše dobićemo čete, ostati vrh timora! Za razdvajanje strofa, kad se stihovi navode u jednom redu, koriste se dvije kose crte. I ovđe se (kao u primjerima iz tačke 319) u štampanom tekstu dvije crte s obje strane odvajaju bjelinama, a među njima nema razmaka. Npr.: Nebom se uzvitlaše puste tie / Živi stub leleža sa suncem se srete / leleka što mis odnese ti lie / kad loza tužnjave kamenjar oplete / / I ti ode od usta do usta / A bijeli su da ti ime zakopaju / htjeli su da nam te izvade iz usta / psi mudei koji sunce komadaju. O Crnogorci / O Crnogorci // Tako vi svega Što vi je najmilije / tako vi ovoga i onoga svijeta / tako vi duše i obraza / tako vi jučerašnjice i sutrašnjice | tako vi dana današnjeea // Tako vi vaše đece / tako vi neba i mora na njenim rukama / tako vi dana na njinome licu / tako vi sunca u njinome glasu // Ne budite tuđa metla i lopata / ne ližite tuđe šake / ne obijajte tuče pragove / ne dajte se varati / ne dajte se kupovati / ne budite tuđa sreća / vrćite se sebi i svome // Tako vi ljeba i vode / tako se lako s dusom rastajali / tako vi zemlje u koju ćete // Ne režite jedan na drugova / ne pijte kn jedan drugome / ne kobajte jamu jedan drugome / ne radite za svoju pogibiju // e vi sve ponesoše / e vi mozak popise / e vi strv posinu / e ve iskopaše iz amina / da vi nema ni imena ni pomena // Pod svoje nebo / INa okup oko svoga sunca / O Crmogora / O Crnogorci, 76 SLOVA U FUNKCIJI REČENIČNIH ZNAKOVA 323. Umjesto navodnika često se upotrebljavaju iskošena slova (italik; kurživ), koja u svemu zamjenjuju taj rečenični znak. O tome je bilo riječi u tački 311. 324. Iskošenim slovima često se piše rečenični dio koji se želi naročito istaći. Npr.: Rekao sam da mi kupite njin, a ne sveskul Ipak, to su samo dinar, ne euril 325. Naslovi i podnaslovi, riječi u rječnicima, istaknuti dio u rečenicama koje se pišu iskošenim slovima i sl. u štampanom se tekstu često obilježavaju boldovanim (izrazito crnim) slovima. Npr.: Rekao sam da mi kupite knjigu, a ne svesku! Fonemski — koji se odnosi na fonem. 326. Rečenični dio koji se ističe može se pisati razmaknutim slovima. Npr.: To je ipak samopjesma Tražojesve adoboništa 327. Rečenični dio koji se posebno ističe ili naglašava može se pisati i velikim slovima. Npr.: Njevosev jezik je CRINOGORSKI jezik 77 Čekajte meu 12:15 ispred Puškinovog spomenika TROTAČKA 339. Trotačka se upotrebljava umjesto izostavljenoga, nedovršenoga ili nedorečenog teksta na Kraju rečenice. Npr.: Grade se mostovi, Šire ulice. podižu nove biblioteke, niču zerade na svakom Borak... CRTA 340. Kao pravopisni znak crta se upotrebljava između brojeva ili riječi da označi odnos ad — da Npr.: U zetskom periodu (1183—1360) dolazi do potiskivanja crnogorskoga jezika i latinice iz zvanićne upotrebe. Simo Matavulj (1852—1908) je u ormogorskome &ulturno-prosvjetnom, a mnogo više u književnom i političkome Žnotu, ostavio duboke i trajne tragove Mi svakodnevno propješačimo 5—6 kllometara Voz Beograd — Bay gotovo nikad ne stiže na vrijeme Zbog sniježnih nameta put Kolašin — Mojkovac nije prohodan. Prvo predavanje je 10:15—11:00. Napomena: Kao što se iz navedenih primjera vidi, crta se kad stoji uz brojeve ne odvaja od njih bjelinama. Međutim, kad se nalazi među riječima, ona se od njih s obje strane odvaja bjelinama. 341. U slučajevima u kojima se crta upotrebljava da označi odnos od — do (viđeti t. 340) prijedlog od se nikad ne piše. Ukoliko je taj prijedlog ipak upotrijebljen ispred prvog broja ili riječi, pravopisno nije dozvoljeno upotrebljavati crtu među njima. 342. Crtom se između dva pojma može označiti i odnos zaprema ili protiv. Tada se ona od tih pojmova redovno odvaja bjelinama. Npr.: Utakmica Budućnost — Partizan završena je neriješeno, Proučavao je odnos zelenaši — bjelaši, CRTICA 343. Crtica se kao pravopisni znak nikad ne razdvaja bjelinama (razmacima) od djelova koje povezuje. 344. Crticom se spajaju: a. sastavni djelovi polusloženica: Crnogorsko-primorska mitropolija crno-bijela tehnika spomen-dom radio-televizija radio-aparat b. dvostruka prezimena: 80 Dunković Jakšić BrlićMažuranić Petrović Njegoš c. sastavni djelovi pojedinih fraza: danas-šutra rekla-kazala manje-više brže-bolje hoćeš nećak d. djelovi onomatopejskih izraza: kuc-kuc tik-tak hop-cup kre-kre €. slovnii brojčani dio u složenicama i izvedenicama koje su od takvih djelova sastavljene: U Crnogorskom PEN entru je objavljeno jubilarno izdanje Gorskog vijenca povodom 150-eodišnjice brvoga izdanja. Proces ekavizacije crnogorskoga jezika je 20-ih godina XX vijeka bio naročito izražen 345. Rastavljanje riječi na slogove označava se crticama između sastavnih djelova. Npr.: ka-bi-net Di-sa-t se-đe-ti će-ra-ti 346. Crticom se obilježavaju prefiksi, sufiksi i infiksi. a. Prefiksi se uvijek pišu s crticom na kraju, npr.: od> zas pre-i sl. b. U obilježavanju sufiksa crtica se piše ispred njih, npr.: -ay -aci sl €. Infiksi se označavaju crticom s obje strane, npr.: -0-, -evs -m-itd. 347. Pri prenošenju riječi u naredni red crtica se piše iza dijela koji ostaje u gornjem redu. Ukoliko se prenosi polusloženica na mjestu đe se spajaju njeni sastavni djelovi, onda se crtica piše na kraju gornjega i početku donjeg reda. Npr.: ko- sed- radio- blao- lica nik amater -bijeli 348. Crtica se piše između ličnog imena i titule ili zvanja u slučajevima kad se mijenja samo titula ili zvanje, a ne i ime. Primjeri su navedeni u t. 42. ZAGRADA 349. Zagradama se obilježava onaj dio riječi čijim se izostavljanjem dobija dubletni ili alternativni oblik. Npr.: poćav(Gi) osnov(a), crnogorskoga), ti(je)m, mog(a)i sl. 81 350. Zagradama se može obilježavati i dio riječi čijim se izostavljanjem mijenja njeno značenje. Npr.: i(), (zaraditi, a(i), (ne)radnik, (ne)ćovjek, (ne)soji sl. 351. Pri označavanju novog poglavlja iza broja ili slova se umjesto tačke može stavljati zagrada. Npr.: 1) Imenice a) Književost 2) Zamjenice b) Jezik ZVJEZDICA 352. Umjesto brojčanih oznaka za obilježavanje fusnota prilikom davanja dodatnih objašnjenja može se koristiti zvjezdica (kao u tački 58). Npr.: Azbučna molitva Konstantina P rezvitera* *Komstantin Prezviter bio je savremeni Klimentov. Vatroslav Jagić ea dovodi u vezu sa Širenjem ćirilice u bugarskim zemljama početkom 2 vijeka. 353. Zvjezdicom se u jezikoslovlju obilježava neki pretpostavljeni ik rekonstruisani oblik riječi. U tom slučaju se zvjezdica uvijek piše ispred riječi. Npr.: sunce < *slinsce alokati < *alk- početi < *boćeti 354. Zvjezdicom se u rječnicima često obilježavaju riječi koje normativno nijesu preporučljive. Za razliku od rekonstruisanih ili pretpostavljenih riječi, ovđe se zvjezdica piše iza takvih oblika. Npr.: skatula*, pjat* teneća*, zahod*i sl. 355. Poglavlja ili zasebne cjeline u tekstu mogu se razdvajati pomoću nekoliko vodoravno nanizanih zvjezdica (kao između tačaka 322. i 323. u ovoj knjizi). APOSTROF 356. Apostrof se kao pravopisni znak koristi za označavanje ispuštenog glasa ili grupe glasova u riječi, uglavnom u beletrističkome stilu. Npr.: Pope Mićo, drž ti ovo pismo, te pročita' da znamo Što piše Pomoz' Bože, jadnijem Srbima, i ovo je neko znamenije! Bjež' o'tle! 357. Ima slučajeva u kojima se apostrofom ne obilježava izostavljeni glas u riječi. Apostrof se ne piše: a. iza prijedloga 82 366. 367. 368. 369. 370. U označavanju godina ili razdoblja kosa crta se piše između brojeva ili riječi kojima se obilježavaju dva uzastopna perioda. Npr.: Za početak prihvatanja Vukove jezičke reforme u Crnoj Gori uzima se školska 1863/64. godina Crnogorska književnost ZVIII / XIX vijeka Konačili su u noći 24/25. decembra. Tuđemtska bitka 1042/43. godine Rok završetka radova je jun/jul 2009. sodine Kosa crta se piše da označi odnos između dviju mjernih jedinica i čita se kao za. Npr.: Pri brzini od 150 &m/h nije lako kontrolisati vozilo. Šever je dao brzinom od 100 m/s. U određivanju adrese stanovanja kosa crta se piše između kućnog broja i sprata na kojem se nalazi stan. Broj sprata se tada redovno obilježava rimskom cifrom. Npr.: Ulica crnogorskih serdara 5/IV Tre Božane Vučinić 23/11 Kosa crta se u telefonskim brojevima piše između pozivnoga broja grada ili države i telefonskog broja. Npr.: 020/232-498 041/232-509 Napomena: U svim navedenim slučajevima se kosa crta uvijek piše uz riječi 1li brojeve uz koje stoji; nikad se ne odvaja bjelinama, odnosno razmacima u štampanom tekstu. PARAGRAF Pravopisni znak za pragraf upotrebljava se da zamijeni riječ Začka, Žan ili paragraf. Npr.: U $ 3 Praopisa crnogorskoga jezika Vojslma P. Nižćevića stoj: ,Jezt& cmogorski se piše dvama ravnopravnijem pismima: abecedom (latinicom) i azbukom (Grilicom)“. 85 86 DRUGI DIO: PRAVOPISNI RJEČNIK 87 akrostih, 07. zm. akrostisi / akrostihovi aksiom aksiomatski aksiomski akt, gem jed. akta, nom zum. akti/akta, gem zu, akata aktivist (aktivista), 0ez.jed. aktivista aktivista (aktivist), oem. jed. aktiviste aktivistkinja aktualan (aktuelan), aktualna, odr. vid aktualni aktuelan (aktualan), aktuelna, odr vid. aktuelni aktualizacija (aktuelizacija) aktuelizacija (aktualizacija) aktualnost (aktuelnost), oem. jed. aktualnosti, instr. jed. aktualnošću/ aktualnosti aktuelnost (aktualnost), 2. jed. aktuelnosti, instr. jed. aktuelnošću/aktuelnosti akustičnost, gem jed. akustičnosti, žmsno jed, akustičnošću/akustičnosti akustika, dat jed. akustici akvarel akvarelist (akvarelista), e. jed, akvarelista akvarelista (akvarelist), 02. jed, akvareliste akvarelistkinja akvarelski akvarijum .al (internetski domen Albanije) Al (skr. aluminijum) alaj-bajrak (alaj-barjak), 707%. 71. alaj-bajraci alaj-barjak (alaj-bajrak), 707%. 7771. alaj-barjaci alaliti (halaliti), prez alalim, o/ pri sad. alaleći, al im. alaljenje alapača alarm, 27. 77, alarma alatka, daf jed. alatki, oem. »m. alatki alb. (skr. albanski) 90 Albanac, gey. jed. Albanca, vok. jed. Albanče, gem 71. Albanaca Albančev Albanija Albanka, daf. jed. Albanki, gen. zu. Albanki Albankin albanski alegorija alegorijski Aleksandrija Aleksandrijska škola aleksandrijski aleksandrinac (stih), em. jed. aleksandrinca, gem 7. aleksandrinaca Aleksandrinac (vlast. ime), gen, jed. Aleksandrinca, zo& jed. Aleksandrinče, gen. zm Aleksandrinaca Aleksandrinčev Aleksandrinka, daf jed. Aleksandrinki, gem. zum. Aleksandrinki Aleksej, 20. Alekseju, /mstr. Aleksejem Aleksejev alem-kamen, 0e7. jed. alem-kamena alga, dat jed. algi, gem. zm. algi alhemija alhemijski alfa-zraci Alibaba (o/ast. me) alibi, gen jed. alibija, vo. zm. alibiji, gem zum alibija Aligijeri, gem. Aligijerija alimentacija alimentacijski (alimentacioni) alimentacioni (alimentacijski) alka, daf jed. alci, gem. 7m. alki alkoholičar, 20% jed. alkoholičaru/alkoholičare, instr. jed. alkoholičarom /alkoholičarem alkoholičarka, daf jed. alkoholičarki, gem 7, alkoholičarki, Almanah (časopis) almanah, 7077. 771, almanasi Alpe (Alpi), 2em. 727. Alpa/Alpi Alpi (Alpe), ze. zm. Alpi Alpinac, 2. jed. Alpinca, vok, jed. Alpinče, gem 7.m. Alpinaca alpinčev alpinist (alpinista), oey. jed. alpinista alpinista (alpinist), 0ey. jed. alpiniste Alpinka (vlast. ime), dat jed. Alpinki, gem. zm. Alpinki alpinka (životinja), daž jed. alpinki, gen. 7, alpinki alpinski alpski altruist (altruista), gen. jed. altruista altruista (altruist), gen. jed. altruiste altruističan, altruistična, odn vid altruistični altruistički altruistkinja aluminij (aluminijum) aluminijski (aluminijumski) aluminijum (aluminij) aluminijumski (aluminijski) alva (halva) Alžirac, gem. jed. Alžirca, vo& jed. Alžirče, gem zum, Alžiraca Alžirčev Alžirka, daž. jed. Alžirki, gem. un. Alžirki aljkavac, 2. jed. aljkavca, vo& jed. aljkavče, gem. 7. aljkavaca aljkavčev a. m. (stn ante meridiem, prije podne) -am (internetski domen Jermenije) amajlija 91 amandman, 227. jed. amandmana Amazonac, gem jed. Amazonca, Amazonče, gen. mn. Amazonaca z0&. jed. Amazončev amazonka (ratoborna žena) , dat jed. amazonki, gen. mn. amazonki Amazonka (vlast. ime), dar jed. Amazonki, gem. 7. Amazonki ambar ambicija ambicioznost, ge». jed. ambicioznosti, žmsžn. jed. ambicioznošću/ ambicioznosti ambijenat (ambijent), 27. jed. ambijenta, gen 7.m. ambijenata ambijent (ambijenat), 27. jed. ambijenta, gen 7.m. ambijenata amblem americij (americijum) americijum (americij) američki (amerikanski) Amerika, dat jed. Americi Amerikanac, gem jed. Amerikanca, »o& jed Amerikanče, 27. 7. Amerikanaca Amerikančev Amerikanka, dat jed. Amerikanki, gem zm Amerikanki Amerikankin amerikanski (američki) amfiteatar, gem jed amfiteatra, gem = um amfiteatara amonijački amonijak, 7071. 711. amonijaci Amper (vlast. ime) amper (mjerna jedinica) ampermetar, 2. jed. ampermetra, gem. ampermetara zum ampersekunda amputacija amputacijski (amputacioni) amputacioni (amputacijski) anacionalan, anacionalna, odr. »id. anacionalni anahron, anahrona, odr, vid anahroni anahronistički anahronizam, ge. jed. anahronizma, gem. 7. anahronizama anarhija anarhist (anarhista), 27. jed. anarhista anarhista (anarhist), 27. jed. anarhiste anarhistički anarhistkinja antrop. (ser antropološki) anatemnik, 20% jed. anatemniče, zom anatemnici zum Andaluzija (top.) andaluzijski Andalužanin, 707. 711, Andalužani Andalužanka, daž jed Andalužanki, gem 7, Andalužanki Ande (Andi), gem. Anda/ Andi Andi (Ande), oem. Andi Andrej, vo&. Andreju, imstr_ Andrejem Andrejev Andrija Kačić Miošić (vlast. ime) Andrijevica andrijevički Anđa (Anđe), 02. Anđe/Anđo Anđe (Anđa), vok. Anđe anđelski (anđeoski) anđeo, gen, jed. anđela, zo&. jed. anđele /anđelu, no. 7m. anđeli anđeoski (anđelski) a nekmoli aneksija aneksijski (aneksioni) aneksioni (aneksijski) anglist (anglista), ge». jed. anglista 92 anglista (anglist), gey. jed. angliste anglistički anglistika, daf. jed. anglistici anglistkinja angloamerički anglosaksonski Aničin animalist (animalista), 2». jed. animalista animalista (animalist), 27. jed. animaliste animalistički animalistkinja animozitet Anka, dat Anki Ankin anon. (skr. anonimno) ansambl, 07. jed. ansambla, zo&. jed. ansamble, nom. 7. ansambli, gen. 7. ansambala antarktički Antarktik antialkoholičar, 205. jed. antialkoholičaru/ antiakloholičare, “msfn jed. antialkoholičarom/ antialkoholičarem antialkoholičarka, dat jed antialkoholičarki, gen. zin. antialkoholičarki antibebi pilula antibiotik, 70%. 7. antibiotici antibirokratski antifašist (antifašista), ez. jed, antifašista antifašista (antifašist), oem. jed. antifašiste antifašistkinja antihrist, 20&. jed. antihriste antologičar, 20%. jed. antologičaru/antologičare, instr. jed. antologičarom /antologičarem antologičarka, dat jed. antologičarki, gem zum antologičarki antologija antologijski astrofizičar, vok astrpofizičaru/astrofizičare, astrofizičarom /astrofizičarem jed. instr. jed. astrofizičarka, da. jed. astrofizičarki, gem, 7m. astrofizičarki astrofizika, dar jed. astrofizici astrol. (ser. astrološki) astrolog, 20% jed. astrolože, mom. sm. astrolozi astrologija astrološki astrološkinja astromagazin astron. (s&r astronomski) asura (hasura) .at (internetski domen Austrije) atak, oen. jed. ataka, 70. 71. ataci, gem. zm. ataka ataše, gen. jed. atašea, vo&. jed. atašeu, mom. zm atašei, gen. mn. atašea ateist (ateista), ev. jed. ateista ateista (ateist), vev. jed. ateiste ateistkinja atelje, oem. jed. ateljea, mom. zum. ateljei, oem m. ateljea atentator, zmstr atentatorom 20&. jed. atentatore, jed. atentatorka, dat jed. atentatorki, oem, 71. atentatorki atentatorski Atina Atinjanin, 7077. 77. Atinjani Atinjanka, daf. jed. Atinjanki, gen 77. Atinjanki Atinjankin atipičnost, oem. jed. instr atipičnošću/ atipičnosti atipičnosti, jed atlantski Atlantski okean atlet (atleta), oem. jed, atleta atleta (atlet), oem. jed, atlete atletičar, 20% jed. atletičaru/atletičare, imstr. jed, atletičarom /atletičarem atletičarka, daž jed. atletičarki, gen. zm, atletičarki atletski atmosfera atoksičan, atoksična, odr. vid atoksični atrijum atrofija Au (skr. aurum, zlato) audijencija auditorijum augm. (s&r augmentativ) Aurelije (vlast. ime), ee jed, Aurelija, zo&. jed, Aurelije, /mstn jed. Aurelijem Aurelijev Australija Australijanac, 271 jed. Australijanca, zo&, jed, Australijanče, gem, 7.m. Australijanaca Australijančev Australijanka, da jed. Australijanki, oem. x. Australijanki australijski Austrija Austrijanac, 27 jed. Austrijanca, zo&_ jed, Austrijanče, gen. m. Austrijanaca Austrijančev Austrijanka, daž. jed. Austrijanki, gey. m. Austrijanki austrijanski (austrijski) austrijski (austrijanski) Austrougarska, 0. jed. Austougarske, dat. jed. Austrougarskoj austrougarski aut, 7077. 7. auti autentičnost, gem, jed autentičnosti, Zmfr jed, autentičnošću/autentičnosti auto, 707%. 7.1. auti autobiograf autobiografija autobiografkinja autobiografski autobravar, 795 jed. autobravaru/autobravare, instr. jed. autobravarom/autobravarem autodidakt, gem jed autodidakta, gem m. autodidakta autodjelovi autoelektričar, 20% = jed. autoelektričaru/ autoelektričare, žir jed. autoelektričarom/ autoelektričarem autogol, 27. jed. autogola autogram autohipnoza autohton, autiohtona, odr. »id autohtoni autohtonost, 2em jed. autohtonosti, mtr jed. autohtonošću/autohtonosti autokefalan, autokefalna, odr vid autokefalni autokefalija autokefalnost, gey. jed. autokefalnosti, zsžn jed. autokefalnošću/ autokefalnosti autoklub autokratija autokratski autokritičan, autokritična, odr vid autokritični autokritika, daž jed. autokritici autolakirer, »o& jed. autolakirerom autolakireru, žmžn jed. autolimar, 70Ž, jed. autolimaru/autolimare, #sfr jed. autolimarom /autolimarem z0&. jed, automehaničaru/ automehaničare, “mn jed. automehaničarom/ autiomehaničarem automehaničar, automobilist (automobilista), oem jed. automobilista automobilista (automobilist), oem jed. automobiliste automobilistkinja auto-moto-društvo 96 Autonomna Pokrajina Vojvodina autoportret autopraonica autoput autoradionica autostop autostoper, 20%. jed. autostoperom autostoperu, mstr jed. autostoperka, dat. jed autostoperki, gen zm autostoperki autosugestija autsajder, 202. jed. instr autsajderom autsajderu, jed. avan, 0. jed. avana, gem. 7m. avana avangarda avangardist avangardista (avangardista), oem avangardista avangardiste (avangardist), 2em jed avangardistkinja avangardan, avangardna, odr. vid avangardni avanturist (avanturista), 07. jed. avanturista avanturista (avanturist), 07. jed. avanturiste avanturistički avanturistkinja avenija averzija avet, gen. jed, aveti, instr jed. aveti/aveću avetinja avetinjski Avganistan Avganistanac, oem jed. Avganistanca, zo& jed. Avganistanče, gem. 2. Avganistanaca Avganistančev Avganistanka, dar jed. Avganistanki, gem. 7771 Avganistanki avganistanski Avgust (vlast. ime) avgust (mjesec) Avgustin (vlast. ime) avijacija avijatičar, 202. jed. avijatičaru/avijatičare, žmsfr jed. avijatičarom /avijatičarem avijatičarka, avijatičarki dat jed avijatičarki, gem zum. avijatika, dat jed. avijatici aviomaterijal aviomehaničaru/ aviomehaničarom/ aviomehaničar, 205 jed. aviomehaničare, žir jed, aviomehaničarem avion avlija avlijski Avnoj (AVNOJ) (sžn Antifašističko narodnog oslobođenja Jugoslavije) vijeće Avram (vlast. ime) azbest azbestni azbučni azbuka, dat. jed. azbuci Azijac (Azijat), vo. jed. Azijče, zmstr. jed, Azijcem, om. zm. Azijci, gen. mm. Azijaca Azijčev Azijat (Azijac), »oč. jed. Azijate, znstr. jed. Azijatom, om, mm. Azijati, een »m. Azijata Azijatov Azijka (Azijatkinja), daž jed. Azijki, gem zm. Azijki Azijatkinja (Azijka), dar jed. Azijatkinji, gem. zm. Azijatkinja azijski azil azilant, gem. jed. azilanta, gem. 7m. azilanata azilantkinja azilski aždaja 97 aždajin B B (sr bor) .ba (internetski domen Bosne i Hercegovine) baba babac, 07. jed. bapca, sem »m. babaca babaroga, dat jed. babarogi babica babičin babine bablji babura bacač, gey. jed. bacača, vok. jed. bacaču, imstr. jed, bacačem bacačica bacačičin bacil baciti (bačiti), prez bacim, g/ prid. trp. bačen bačiti (baciti), prez bačim, g/ prid. trp. bačen Bačka Topola (top.) Bačko Dobro Polje (top.), gen. jed. Bačkoga Dobrog Polja Bačkopoljac, #01. zm. Bačkopoljci, gem. zu Bačkopoljaca Bačkopoljčev Bačkopoljka, dat jed. Bačkopoljki, gen. zu. Bačkopoljki Bačkopoljkin bačva, 27. 7.1. bačava Badnjak (Badnji dan) badnjak (drvo), sem. jed. badnjaka, 207. 71. badnjaci Badnje veče, 2e7. jed. Badnje večeri Badnji dan badža